Šta uraditi sa stvarima pokojnika? Kako donijeti teške odluke bez žurbe i porodičnih nesuglasica
- Nakon gubitka bliske osobe, njene stvari ostaju tamo gdje ih je posljednji put ostavila. Kaput na vješalici, naočale na stolu ili omiljena šolja mogu učiniti da odsustvo postane posebno bolno. Zato razvrstavanje predmeta nije običan kućni posao i ne treba mu pristupati kao zadatku koji se mora završiti što prije.
Ponekad nas najviše iznenadi koliko osjećanja može probuditi naizgled beznačajna sitnica. Predmet koji nema novčanu vrijednost može podsjetiti na nečiji glas, naviku ili zajedničko jutro. Istovremeno, velika količina stvari može stvarati pritisak, naročito ako treba osloboditi stan ili organizovati preseljenje.
Kako onda početi? Korisno je odvojiti ono što zahtijeva praktičnu odluku od onoga za šta vam treba više vremena.
Prvo odredite šta zaista mora biti završeno
Prije otvaranja ormara razmislite zbog čega trenutno razvrstavate stvari. Postoji li konkretan rok ili osjećate da okolina očekuje da biste već trebali biti spremni?
Ako nema neposredne potrebe, možete napraviti mali plan i rasporediti posao. Ako rok postoji, cilj može biti pažljivo pakovanje i označavanje kutija, dok ćete konačne odluke donijeti kasnije.
Dobro je unaprijed dogovoriti koliko ćete vremena tog dana posvetiti razvrstavanju. Jedan sat može biti sasvim dovoljan. Ostavite vrijeme za pospremanje i odmor kako ne biste završili dan okruženi otvorenim kutijama koje nemate snage zatvoriti.
Sedam grupa predmeta koje traže posebnu pažnju
Nakit i satovi: Prije podjele utvrdite postoji li porodični dogovor i kome predmet ima posebno značenje.
- Odjeća i posteljina: Odvojite uspomene od stvari koje su očuvane i prikladne za daljnju upotrebu.
- Ogledala: O njihovom mjestu odlučujte prema potrebama doma i vlastitom odnosu prema običajima.
- Fotografije: Izlaganje, čuvanje u albumu ili privremeno sklanjanje jednako su moguće odluke.
- Lijekovi i medicinska oprema: Lijekove nemojte dijeliti; za zbrinjavanje pitajte farmaceuta. Provjerite treba li opremu vratiti.
- Pisma i lični zapisi: Poštujte privatnost i pažljivo izdvojite dokumentaciju.
- Obuća i svakodnevni predmeti: Sačuvajte odabrane uspomene, a ostalo procijenite prema stanju i mogućnosti korištenja.
Napravite jednostavan sistem za odluke
Pripremite nekoliko kutija s jasnim oznakama: „ostaje“, „za dogovor“, „moguće pokloniti“ i „provjeriti“. Oznake prilagodite situaciji u porodici.
Posebno je korisna kutija za predmete čiju namjenu ili važnost ne poznajete. Neobičan ključ, stara potvrda ili papirić s brojem mogu izgledati nevažno, ali prije odbacivanja vrijedi provjeriti čemu služe.
Nemojte kutije odmah puniti do vrha. Na njih napišite kratak sadržaj i mjesto iz kojeg su stvari uzete. Tako kasnije nećete morati otvarati sve da biste pronašli jednu fotografiju ili dokument.
Predmete koje želite pokloniti zadržite odvojeno dok ne budete sigurni da se svi kojih se odluka tiče slažu s tim.
Razgovarajte prije nego što nešto nestane iz kuće
Nesuglasice često počinju kada jedna osoba pretpostavi da određena stvar nikome nije važna. Zato prije razvrstavanja pitajte članove porodice postoji li nešto što bi željeli pregledati ili sačuvati.
Pitanje može biti jednostavno: „Ima li neki predmet uz koji vežeš posebnu uspomenu?“
Nekoga će zanimati knjiga s bilješkama na marginama, nekoga alat iz radionice, a nekoga posuda u kojoj se godinama pripremao porodični ručak. Takve želje lakše je uvažiti dok su stvari još na okupu.
Ako dvije osobe žele isti predmet, pokušajte prvo saslušati zbog čega im znači. Ne morate pronaći rješenje u istom razgovoru. Predmet možete privremeno odložiti, fotografisati ili razmotriti drugi dogovor koji će odgovarati objema stranama.
Ne morate preuzeti svaku ponuđenu uspomenu
Ponekad porodica iz najbolje namjere ponudi mnogo stvari jednoj osobi. Možda imate mali stan, drugačije potrebe ili jednostavno ne želite čuvati cijelo domaćinstvo.
Možete ljubazno reći šta biste željeli zadržati i koliko prostora imate. Korisno je biti konkretan: „Volio bih sačuvati ove dvije knjige i fotografiju, ali nemam mjesta za namještaj.“
Isto vrijedi kada vi nudite predmete drugima. Ostavite im mogućnost da odbiju bez objašnjavanja. Predaja stvari najlakše prolazi kada je izbor slobodan i kada niko ne osjeća da mora nešto prihvatiti kako bi dokazao privrženost.
Od uspomena možete napraviti mali, lični izbor
Umjesto da pokušavate sačuvati sve, razmislite koje stvari najbolje predstavljaju vaš odnos s preminulom osobom.
Možete napraviti malu kutiju s nekoliko pažljivo odabranih predmeta. Uz njih napišite kratku bilješku: čemu su služili, odakle potiču ili na koji vas događaj podsjećaju. Djeci i mlađim članovima porodice takvo objašnjenje jednog dana može značiti više od samog predmeta.
Ako želite, fotografišite prostoriju prije promjene rasporeda. Tako ćete imati zapis njenog izgleda, a sebi ostaviti slobodu da dom prilagodite sadašnjim potrebama.
Kako privesti posao kraju bez osjećaja da morate sve riješiti
Na kraju svakog dana razvrstavanja zabilježite šta je završeno i šta ostaje za kasnije. Dogovorite ko će odnijeti kutije, kontaktirati primaoca donacije ili provjeriti nepoznate papire. Tako se obaveze neće neprimjetno prebaciti na jednu osobu.
Ostavite sebi mogućnost da promijenite raniju odluku dok je to još moguće. Ako ste neki predmet stavili među stvari za poklanjanje, a zatim shvatili da ga želite zadržati, vratite ga. Nema potrebe da se držite prvog izbora samo zato što ste ga već izgovorili.
Kada završite, pokušajte prostor urediti tako da vam bude ugodan za boravak. Možda ćete zadržati jedan kutak gotovo istim, a drugi prilagoditi drugačijoj svakodnevici. O tome možete odlučivati postepeno.
Uspomena na blisku osobu može živjeti kroz predmete, ali i kroz recepte koje pripremate, priče koje prepričavate i navike koje ste od nje naučili. Pažljivo izabrane stvari mogu imati svoje mjesto u domu, bez obaveze da svaka polica zauvijek ostane nepromijenjena.
Najviše će pomoći odluke iza kojih možete mirno stati: da ste provjerili ono što je važno, saslušali porodicu i ostavili sebi dovoljno prostora za predah. Posao se može završavati u etapama, uz poštovanje prema osobi koju ste izgubili i prema životu koji sada trebate organizovati.
