Evo na šta treba obratiti pažnju pri kupovini i pripremi piletine
- Piletina je jedna od najčešće korištenih vrsta mesa. Pristupačna je, brzo se priprema i lako uklapa u različite obroke. Ipak, posljednjih godina sve češće se postavlja pitanje koliko je važan način uzgoja, porijeklo mesa i koji dijelovi pileta su nutritivno najbolji izbor.
Na internetu se često mogu pronaći dramatične tvrdnje da su pojedini dijelovi piletine „puni hormona, antibiotika i toksina“. Međutim, stvari nisu tako jednostavne.
Najvažnije je znati odakle meso dolazi, kako je proizvedeno i kako se priprema, a ne automatski proglašavati određeni dio pileta opasnim.
Šta je brojler piletina?
Brojleri su pilići posebno uzgajani za proizvodnju mesa. Selektirani su tako da brzo rastu i efikasno koriste hranu, zbog čega u relativno kratkom periodu dostignu težinu pogodnu za tržište.
Sama činjenica da je pile brojler ne znači da je meso štetno.
Mnogo je važnije da proizvodnja bude pod veterinarskim nadzorom, da se poštuju propisi o lijekovima i da meso prođe odgovarajuće kontrole prije prodaje.
Može li se domaće pile prepoznati po boji?
Često se kaže da domaće pile mora imati izrazito žutu kožu, dok je industrijska piletina blijeda ili bijela.
To nije pouzdan kriterij.
Boja kože može zavisiti od pasmine, starosti životinje, ishrane i pigmenata koje pile dobija kroz hranu.
Zato žuta boja sama po sebi nije dokaz da je pile domaće, jednako kao što svjetlija koža ne znači automatski da je meso lošeg kvaliteta.
Kod kupovine je mnogo korisnije provjeriti deklaraciju, proizvođača, rok trajanja, uslove čuvanja i izgled samog mesa.
Obratite pažnju na miris, boju i teksturu
Svježa piletina trebala bi imati blag miris i ujednačenu boju.
Ako primijetite izrazito neugodan miris, ljepljivu ili sluzavu površinu, neobičnu sivu ili zelenkastu boju, takvo meso ne treba koristiti.
Također je važno održavati hladni lanac.
Sirova piletina ne bi trebala dugo stajati na sobnoj temperaturi, a nakon kupovine treba je što prije staviti u frižider ili zamrznuti.
Da li piletina sadrži hormone?
Jedna od najraširenijih tvrdnji jeste da brojlerska piletina brzo raste zato što se pilićima daju hormoni.
Brz rast modernih brojlera prvenstveno je rezultat selekcije, načina ishrane i uslova uzgoja.
Zbog toga nije opravdano svaku promjenu u tjelesnom izgledu ljudi, poput celulita ili promjena tjelesne građe, pripisivati „hormonima iz piletine“.
Takve tvrdnje nemaju dobru naučnu osnovu.
A antibiotici?
Antibiotici se u veterinarskoj medicini mogu koristiti kada su životinje bolesne, ali njihova upotreba podliježe pravilima.
Prije nego što životinja uđe u prehrambeni lanac mora proći propisani period karence kako bi ostaci lijekova pali ispod dozvoljenih granica.
Problem prekomjerne i nepravilne upotrebe antibiotika u stočarstvu jeste stvaran, naročito zbog razvoja bakterijske rezistencije, ali to ne znači da svako pile kupljeno u trgovini sadrži velike količine antibiotika.
Zato je još jedan razlog da meso kupujete od kontrolisanih i pouzdanih proizvođača.
Da li je pileća džigerica zaista „najopasniji dio“?
Ne.
Jetra životinje zaista učestvuje u preradi različitih supstanci u organizmu, ali to ne znači da u njoj ostaju pohranjeni svi „otrovi“ koje je životinja ikada unijela.
Pileća džigerica je zapravo veoma hranjiva namirnica.
Sadrži značajne količine:
željeza
vitamina B12
folata
proteina
vitamina A
bakra
Upravo zbog visokog sadržaja vitamina A ne treba je jesti u velikim količinama svakodnevno.
Poseban oprez s velikim količinama jetre preporučuje se, između ostalog, u trudnoći zbog vrlo visokog unosa već formiranog vitamina A.
Ali umjerena količina kvalitetne i pravilno pripremljene pileće jetre za većinu zdravih ljudi nije „otrovna“.
Šta je onda problem s paštetama, viršlama i salamama?
Ovdje postoji važnija razlika.
Mesne prerađevine mogu sadržavati mnogo soli, zasićenih masti i različitih dodataka, a njihova nutritivna vrijednost često je slabija od običnog komada neprerađenog mesa.
Zato je bolje da većinu vremena birate:
pileća prsa
batak ili zabatak
cijelo pečeno ili kuhano pile
svježu jetru povremeno
nego da se prehrana zasniva na pilećim salamama, paštetama, viršlama i sličnim prerađevinama.
To ne znači da ih nikada ne smijete pojesti, ali ne bi trebale biti osnovni izvor mesa u svakodnevnoj prehrani.
Koji dio piletine je najzdraviji?
To zavisi od cilja.
Pileća prsa bez kože imaju mnogo proteina i relativno malo masti, pa su čest izbor osoba koje žele smanjiti ukupni unos kalorija.
Batak i zabatak imaju nešto više masti, ali mogu biti veoma kvalitetan dio prehrane.
Koža sadrži znatno više masnoće, pa osobe koje žele smanjiti kalorijski unos mogu je ukloniti.
Iznutrice su nutritivno veoma bogate, ali ih je najbolje jesti povremeno i u umjerenim količinama.
Najveći rizik često nije dio pileta nego nepravilna priprema
Kod piletine jedan od stvarnih zdravstvenih rizika predstavljaju bakterije kao što su Salmonella i Campylobacter.
Zato je higijena u kuhinji izuzetno važna.
Sirovu piletinu držite odvojeno od hrane koja se neće termički obrađivati.
Nakon dodirivanja sirovog mesa dobro operite ruke, nož i dasku.
Ne koristite istu dasku na kojoj je bila sirova piletina za salatu bez prethodnog temeljnog pranja.
Piletinu treba dovoljno termički obraditi tako da i unutrašnjost mesa dostigne sigurnu temperaturu.
Treba li prati sirovu piletinu?
Mnogi to rade iz navike, ali pranje sirove piletine pod mlazom vode nije potrebno.
Kapljice mogu raspršiti bakterije po sudoperu, radnoj površini i okolnom posuđu.
Bakterije se mnogo efikasnije uništavaju pravilnim kuhanjem ili pečenjem nego ispiranjem vodom.
Kako napraviti bolji izbor u prodavnici?
Ako želite kvalitetniju piletinu, pogledajte deklaraciju.
Provjerite:
proizvođača
porijeklo mesa
datum pakovanja i rok trajanja
način uzgoja ako je naveden
temperaturu na kojoj se meso čuva
Ako kupujete direktno od uzgajivača, prednost je što možete saznati više o načinu držanja i hranjenja životinja.
Ipak, „domaće“ samo po sebi nije garancija zdravstvene sigurnosti ako proizvodnja i klanje nisu higijenski kontrolisani.
Piletinu nema razloga izbacivati iz prehrane zbog tvrdnji da su pojedini njeni dijelovi puni „otrova i hormona“.
Mnogo je važnije razlikovati stvarne rizike od internet mitova.
Pileća jetra nije skladište svih toksina, brojlerska piletina nije automatski štetna, a žuta koža nije siguran dokaz domaćeg uzgoja.
Ono na šta zaista treba obratiti pažnju jeste porijeklo mesa, higijena, pravilno čuvanje i dovoljna termička obrada.
Ako želite zdraviji izbor, prednost dajte neprerađenom mesu, jedite raznovrsno i mesne prerađevine poput salama, viršli i pašteta ostavite za povremenu konzumaciju.
Ponekad nije najvažnije koji dio pileta jedemo, nego kakvog je kvaliteta, koliko često ga jedemo i kako smo ga pripremili.
