Proslavljeni folk pjevač Andrija Era Ojdanić (75) ljubazno je podijelio uvide u svoje izazovno odrastanje, udubljujući se u duboku temu dobrobiti svoje kćerke Jasmine, što ga duboko dira u srce. – Živeli smo u drvenoj kući, a bila je pokrivena onim plavim kamenim pločama koje su majstori iznosili u polje. Isklesali su te ploče, tada nije bilo pločice, samo kamen na površini i to je to – priseća se pevačica odrastanja. Od trenutka kada sam ovladao umijećem vožnje tricikla, graciozno sam ukrasio svoju osobu izvrsnom harmonikom koju mi je poklonio moj cijenjeni otac.
Uzdignut na voljeni bicikl, nabavljen jednako velikodušno, krenuo sam na zanosno putovanje kroz očaravajuću Ibarsku, pleneći srca mecena u simfoniji melodija. Upravo u tom poduhvatu počeo je da se razvija moj finansijski prosperitet, jer se jedan dinar bez napora množio u tri, ostavljajući me u strahopoštovanju prema tako izvanrednoj hrabrosti – svedočanstvu mojih sposobnosti i izvoru neizmernog ponosa. Nakon toga, simfonija melodičnih remek-djela, zadivljujućih nastupa, prestižnih gostovanja i očaravajućih festivala graciozno je uljepšala njegovu slavnu karijeru, podigavši je do neviđenih visina. Ipak, stigao je ključni trenutak koji je odjeknuo tokom čitavog postojanja pevača, zauvek promenivši njegov tok.
Sa nepunih 19 godina dobio je duboki dar očinstva, ali mu je sudbina podarila dijete, čiji je dolazak bio praćen jedinstvenim nizom izazova i poteškoća. Jasmina se suočila sa izazovom invaliditeta od svog rođenja, a tokom svog života nalazila je utjehu i podršku u mom prisustvu.
Od trenutka kada je došla na ovaj svijet, babice su je pažljivo brinule o njoj, nažalost, uzrokujući oštećenje njenog moždanog živca. Ovo oštećenje je dovelo do poteškoća za Jasminu da efikasno komunicira, čineći njenu 80 posto invalidnost. Međutim, zahvalni smo što nije potpuno imobilizirana, vezana za invalidska kolica ili ovisna o pelenama. Umjesto toga, jedina prepreka joj leži u govoru, koji uspijeva izvanredno dobro savladati.
