Narodna vjerovanja imaju duboku i trajnu prisutnost u našem društvu, prožimajući različite aspekte našeg kulturnog naslijeđa koje se njeguje i prenosi kroz uzastopne generacije. U granicama Srbije, ova duboko ukorenjena verovanja imaju izuzetnu istorijsku pozadinu i značajno utiču na brojne običaje koji se dešavaju u našem svakodnevnom životu.
Mnoga od tih uverenja odnose se na običaje koji se preporučuju ili savetuju kako bi se izbegle neželjene situacije. Na primer, prema narodnom verovanju, ne bi trebalo neumiven ujutro ložiti vatru ili zviždati uz vatru, jer se veruje da to privlači neželjene sile. Takođe, postoji niz zabrana, poput nepranja veša u utorak i Veliki petak, kako bi se izbegle nevolje.
Osim toga, postoji i niz verovanja koja se odnose na svakodnevne gestove i ponašanja. Na primer, ne valja se naslanjati na kućni dovratak ili sedeti na ognjištu, jer to može sugerisati na sirotinju. Takođe, gestovi poput držanja hleba na stolu naopako ili sečenja hleba od sebe imaju svoje simbolike prema narodnim verovanjima.Nadalje, postoje različita vjerovanja koja se odnose na individualizirane pokazatelje ili tjelesne senzacije, kao što je nos koji svrbi ili štuca, što se često doživljava kao predznak ili proročanstvo o nadolazećim pojavama.
Na primjer, lijeva ruka koja stalno svrbi obično se smatra predznakom finansijske dobiti, dok se pojava štucanja obično tumači kao indikacija da neko trenutno raspravlja ili spominje vaše ime u razgovoru. Gledano u cjelini, ova narodna vjerovanja služe kao svjedočanstvo ukorijenjenog raspoloženja našeg društva kada je riječ o vrednovanju i očuvanju običaja i uvjerenja koja su se prenosila s generacije na generaciju.
