Jelena iz Srbije zavoljela je Šahaba iz Irana
- Jelena Radosavljević i Šahab Ranđabar upoznali su se zahvaljujući interesovanju za jezike. Njihovo prijateljstvo postepeno je preraslo u ljubav, a zajednički život donio im je upoznavanje drugačijih običaja, porodičnih navika i svakodnevice u dvije zemlje.
Njihova priča počela je preko Šahabove tetke, koja je studirala stomatologiju u Srbiji. Jelena, profesorica persijskog jezika, željela je usavršavati svoje znanje, dok je Šahabu mogla pomoći u učenju srpskog.
Razgovori su u početku bili prilika za razmjenu znanja, ali su s vremenom postali razlog da se sve češće čuju i bolje upoznaju. Kroz druženje su otkrivali zajednička interesovanja, a tokom 2018. godine njihov odnos prerastao je u vezu.
Prema Jeleninom opisu, ljubav se razvijala spontano. Prijateljstvo im je omogućilo da se upoznaju bez žurbe i izgrade povjerenje prije nego što su počeli planirati zajedničku budućnost.
U Iranu je upoznala drugačiji ritam porodičnog života
Odlazak u Iran pružio je Jeleni priliku da upozna Šahabovu porodicu i svakodnevicu o kojoj je ranije učila kroz jezik i kulturu.
Među navikama koje su joj u početku bile neobične izdvojila je sjedenje na podu i zajedničko ispijanje čaja. Takvi trenuci otkrivali su joj kako se porodica okuplja, provodi vrijeme i dočekuje goste.
Iako joj je trebalo vremena da se privikne, ove razlike opisivala je kao novo iskustvo. U dostavljenoj priči nema navoda da ju je Šahabova porodica prisiljavala na određeno ponašanje.
Posebno joj se dopala iranska kuhinja, bogata začinima i začinskim biljem. U njenom životu svoje mjesto pronašli su i persijski tepisi, kao dio kulture koju je kroz vezu sa Šahabom sve bolje upoznavala.
Šta je Šahaba privuklo Srbiji?
Dok je Jelena otkrivala Iran, Šahab je upoznavao život u Srbiji.
Prema njihovoj priči, pažnju su mu privukle samostalnost i aktivnost žena, a lijep utisak ostavili su i priroda, domaća hrana i gostoprimstvo ljudi koje je susretao.
Boravak u Srbiji omogućio mu je da zemlju upozna kroz svakodnevne obaveze, druženja i porodične odnose. Tako je i on prolazio kroz prilagođavanje koje je Jelena doživjela tokom odlazaka u Iran.
Oboje su imali priliku da postavljaju pitanja, upoznaju navike druge osobe i dogovaraju kako će izgledati njihov zajednički dom. Jelena je navodila da kulturne razlike nisu dovele do većih nesuglasica u njihovoj vezi.
Vjenčanje uz mnogo administracije i skromno slavlje
Kada su odlučili da se vjenčaju, priprema dokumentacije oduzela im je više vremena nego sama ceremonija.
Jelena je njihovo vjenčanje opisala kao jednostavno i skromno. Umjesto velike proslave, odlučili su se za obilježavanje koje je odgovaralo njihovim željama i okolnostima.
Kasnije su organizovali i manje okupljanje u Iranu. Bila je to prilika da sa Šahabovom porodicom i bliskim ljudima proslave početak bračnog života.
Njihova odluka da žive u Srbiji zahtijevala je prilagođavanje porodica s obje strane. Prema navodima iz priče, bližnji su s vremenom prihvatili njihov izbor.
Marama tokom boravka u Iranu
Jelena je govorila i o nošenju marame na javnim mjestima tokom svojih boravaka u Iranu. Objasnila je da se tada pridržavala pravila zemlje u kojoj je boravila.
U njenom iskazu to je predstavljeno kao dio prilagođavanja tamošnjoj svakodnevici, uz Šahabovu podršku. Taj detalj sam po sebi ne potvrđuje tvrdnju da joj je nešto nametnula svekrva ili ostatak porodice.
Za Jelenu je upoznavanje Irana obuhvatalo i lijepe trenutke i navikavanje na okolnosti drugačije od onih u Srbiji.
Njihov sin odrasta uz srpski i persijski
Rođenjem sina njihov zajednički život dobio je novu dimenziju. U porodici njeguju oba jezika i nastoje sačuvati povezanost s tradicijama iz kojih dolaze.
Dječak tako odrasta uz srpski i persijski, upoznajući porodično naslijeđe svojih roditelja kroz govor, hranu, običaje i susrete s rodbinom.
Prema opisu njihove priče, dom su izgradili u Srbiji, a Iran posjećuju kako bi održavali veze sa Šahabovom porodicom.
Njihova veza razvijala se kroz godine razgovora i zajedničkih odluka. Učenje jezika bilo je povod za upoznavanje, a kasnije im je upravo spremnost da slušaju i razumiju jedno drugo pomogla da usklade život između dvije porodice i dvije zemlje.
