Iznenadni i neblagovremeni odlazak cijenjenog umjetnika Žarka Lauševića izazvao je dubok i trajan utjecaj na narode koji su nekada činili bivšu Jugoslaviju. Nekoliko dana nakon Lauševićevog odlaska u vječnost, Kapetan Dragan, poznat i kao Dragan Vasiljković, rado se prisjećao svih uspomena koje će mu zauvijek ostati urezane u glavu.
Žarka i Dragana dijelila je veza koja je nadilazila puko prijateljstvo. Usred njihovih najtežih vremena, služili su kao stubovi podrške jedni drugima, utjelovljujući nepokolebljivu snagu i vjeru u svjetliju budućnost. Iako bi se pojavile sumnje i izazovi, oni nikada nisu dozvolili da im duh bude slomljen, uvijek se držeći nade u obećano sutra.
Laušević i ja smo imali nevjerovatno blisku vezu koja je trajala više od tri godine. Bili smo nerazdvojni, provodili smo svaki dan zajedno, pa čak i boravili jedno kod drugog u kućama. Naše prijateljstvo je bilo oličenje pravog druženja. Ne mogu tvrditi da Žarka poznajem kao fenomenalnog glumca jer je naše prijateljstvo bilo tako intimno. Jedini njegov film koji sam gledao je “Bitka na Kosovu” jer ne pratim televizijske emisije ili filmove.
Umjesto toga, poznavao sam ga kao osobu, kao što sam poznavao i njegovu porodicu, uključujući Maju i Ajsu. Kad god pomislim na Žarka, u mislima mi ostane jedno posebno sjećanje – trenutak kada mi se povjerio da želi kupiti pištolj. Zanimljivo je jer bi ga većina ljudi zamislila kao ratnika Miloša Obilića, žestokog i agresivnog. Ali istina je da je on bio nježan, tih čovjek koji je bio nevjerovatno odan svojoj ženi i djeci. Uprkos činjenici da je imao bezbroj obožavatelja širom Jugoslavije, nikada nije podlegao iskušenju neverstva. Nikada ga nisam čuo da je izrazio želju ili sklonost da se bavi takvim poslovima.
