Nenadano otkriće došlo je na svetlost dana dok su radnici “Neimara” 18. maja 1964. kopali temelje za stambenu zgradu u strogom centru Beograda, tačnije u Ulici Narodnog fronta 74 (današnja Kraljice Natalije), kod ugla sa Dobrinjskom. Inicijalno smatrano ostacima šahta, otkrivena neobična kupola zazidana ciglama vodila je do dubokog bunara čije dno nije bilo vidljivo u mraku. Kroz pažljivo spuštanje reflektora na dugom kablu, otkriveno je da tajanstveni hodnik doseže dubinu od 19 metara i širi se u podzemnu galeriju.

 

Poslovođa gradilišta, Lazar Dedijer, obavestio je Muzej grada Beograda, ali stručnjaci nisu mogli odmah istražiti podzemni otvor do kraja, te su zatražili pomoć Vatrogasne brigade. Arheolog Rajko Veselinović, viši naučni saradnik Muzeja, kasnije je potvrdio pretpostavku da se radi o ventilacionom otvoru koji je nekada služio za provetravanje podzemnih magacina, laguma, ukopanih u krečnjačku stenu. Ovo otkriće je posebno značajno jer je područje od Narodnog fronta do Kalemegdana poznato kao “Savamala” pripadalo knezu Mihailu Obrenoviću.

 

Veselinović je, kako bi potkrepio svoje tvrdnje, novinarima pokazao sličan podzemni prostor u Karađorđevoj ulici 17, koji je služio kao podrum nekadašnje pivare kneza Mihaila. Ovde su se šezdesetih godina čuvale ogromne bačve sa vinom preduzeća “Vinar” iz Skoplja. Otkriveni vertikalni hodnik najverovatnije je bio ventilacioni otvor laguma ove pivare, gde je 1858. godine održana poznata Svetoandrejska skupština.

 

Upravo tog dana, u neposrednoj blizini nedavno iskopanog bunara, radnici na gradilištu u Beogradu naišli su na još jedno fascinantno otkriće. Samo nekoliko metara dalje, naišli su na ostatke ljudskog skeleta koji datira iz trećeg veka. Ova drevna relikvija pronađena je pažljivo zakopana u drvenoj kutiji, praćena raznim rimskim artefaktima – konkretno, zemljanim posudama koje se obično nazivaju “terra sigilata”.