Jeste li se ikad zapitali „Zašto me privlače ljudi koji nisu dobri za mene?“ Odgovor se često krije dublje nego što mislimo
- Koliko puta ste sebi obećali da više nećete završiti s osobom koja vas povređuje, zanemaruje ili čini nesigurnima – a onda ste se ponovo našli u gotovo istom odnosu?
Nekad partner ima drugo ime, drugačiji izgled i potpuno drugačiji život, ali osjećaj koji ostaje iza njega djeluje nevjerovatno poznato.
Ponovo čekate poruku.
Ponovo pokušavate dokazati koliko vrijedite.
Ponovo opravdavate ponašanje koje vam zapravo ne odgovara.
I tada se javlja pitanje:
„Zašto me privlače ljudi koji nisu dobri za mene?“
Odgovor nije nužno u tome da „nemate sreće u ljubavi“. Ponekad nas upravo ono što nam je emocionalno poznato privlači mnogo više od onoga što je za nas zdravo.
Privlačnost nije uvijek isto što i kompatibilnost
Možemo osjećati snažnu hemiju prema nekome ko nam dugoročno uopšte ne odgovara.
Intenzitet osjećaja nije dokaz da je odnos dobar.
Osoba koja nas čini nesigurnima može izazvati vrlo snažne emocije upravo zato što nikada ne znamo na čemu smo.
Jednog dana je bliska.
Drugog hladna.
Danas daje pažnju.
Sutra nestane.
Takva nepredvidivost može stvoriti osjećaj uzbuđenja i jake privlačnosti, iako istovremeno donosi mnogo stresa.
Zdrav odnos, nasuprot tome, često djeluje mirnije.
A nekome ko je navikao na emocionalne uspone i padove taj mir u početku može čak izgledati kao nedostatak „iskre“.
Nekada tražimo poznat osjećaj, a ne pravu osobu
Način na koji doživljavamo bliskost ne nastaje tek kada uđemo u prvi romantični odnos.
Mnogo ranije učimo šta za nas znači ljubav, pažnja, odbacivanje, sigurnost i povjerenje.
Ako smo kroz odrastanje morali posebno da se trudimo kako bismo dobili nečiju pažnju, moguće je da ćemo kasnije nesvjesno povezivati ljubav upravo sa trudom, neizvjesnošću i dokazivanjem.
Tada stabilna osoba može djelovati „previše laka“.
A emocionalno nedostupna osoba može probuditi snažnu želju:
„Ako uspijem da me baš ona izabere, onda to znači da zaista vrijedim.“
Problem je što se tada ljubavna veza pretvara u test vlastite vrijednosti.
Pokušavamo popraviti staru priču kroz novog čovjeka
Ponekad nas privlače ljudi koji bude osjećaj koji smo već nekada imali.
Možda smo nekada osjećali da nismo dovoljno važni.
Da moramo zaslužiti ljubav.
Da nas neko može napustiti u svakom trenutku.
Da se moramo dokazivati.
Kada kasnije upoznamo osobu koja u nama izazove sličan osjećaj, jedan dio nas može poželjeti da ovaj put priča završi drugačije.
Kao da nesvjesno pokušavamo dokazati:
„Ovaj put ću uspjeti da me takva osoba voli.“
Ali upravo tako stari obrazac može početi iznova.
To ne znači da ste osuđeni da ponavljate iste veze
Najvažnije je prepoznati obrazac.
Kada ga ne vidimo, lako vjerujemo da je svaki novi odnos potpuno drugačiji.
Kada ga prepoznamo, počinjemo postavljati drugačija pitanja.
Ne samo:
„Da li mi se ova osoba sviđa?“
nego i:
„Kako se osjećam kada sam pored nje?“
Da li sam miran ili stalno napet?
Da li mogu biti svoj?
Da li moram stalno dokazivati svoju vrijednost?
Da li ova osoba poštuje moje granice?
Da li su njene riječi i postupci usklađeni?
Takva pitanja često otkrivaju više od same „hemije“.
Velika razlika između intuicije i stare rane
Ljudi ponekad intenzivnu privlačnost doživljavaju kao znak da su pronašli „pravu osobu“.
Ali snažna emocionalna reakcija može imati više uzroka.
Nekada zaista postoji duboka povezanost.
A nekada osoba samo dodiruje nešto u nama što je od ranije osjetljivo.
Zato nije loše dati sebi vrijeme.
Ne moramo odmah svaki snažan osjećaj pretvoriti u veliku ljubavnu priču.
Ponekad se tek nakon nekoliko sedmica ili mjeseci pokaže da li je neko zaista stabilan, odgovoran i spreman za odnos.
Kada pokušavamo vrijednost pronaći preko druge osobe
Jedna od najtežih zamki nastaje kada počnemo vjerovati da će nas nečija ljubav konačno uvjeriti da vrijedimo.
Tada možemo tolerisati mnogo toga samo kako bismo dobili potvrdu.
Ako nas osoba koja je hladna konačno izabere, osjećamo olakšanje.
Ako se javi nakon nekoliko dana, raspoloženje nam se potpuno promijeni.
Ako se udalji, odmah počinjemo tražiti grešku u sebi.
Ali problem je što tuđa pažnja nikada ne može trajno riješiti pitanje vlastite vrijednosti.
Jer čak i kada je dobijemo, vrlo brzo se može javiti novi strah:
„A šta ako je izgubim?“
Zdrav odnos ne bi trebalo stalno da vas tjera da dokazujete da ste vrijedni ljubavi
Svaka veza ima probleme.
Ljudi se ponekad posvađaju.
Pogriješe.
Nekad imaju loš dan.
Ali postoji velika razlika između normalnih problema i odnosa u kojem ste stalno u neizvjesnosti.
U zdravijem odnosu postoji osjećaj osnovne sigurnosti.
Znate da možete razgovarati.
Znate da druga osoba poštuje vaše granice.
Ne morate svakog dana pogađati šta ona zapravo osjeća.
Ne osjećate da će cijela veza nestati zato što ste izrekli svoje potrebe.
Mir nije znak dosade.
Ponekad je upravo mir ono što nikada ranije nismo naučili povezivati s ljubavlju.
„Pogrešni“ ljudi mogu nam nešto pokazati, ali ne moramo ih idealizovati
Nakon teškog odnosa ljudi često kažu:
„Ta osoba mi je bila lekcija.“
To može biti koristan način da iskustvu damo smisao.
Možemo naučiti šta više ne želimo.
Koje granice moramo postaviti.
Šta smo predugo tolerisali.
Kako smo reagovali kada smo se bojali gubitka.
Ali to ne znači da je svaka osoba koja nas je povrijedila došla u naš život sa nekom posebnom „misijom“.
Nekada je loš odnos jednostavno bio loš odnos.
Vrijednost se nalazi u onome što mi poslije toga naučimo.
Najvažniji odnos možda je onaj koji imate sa sobom
Kada počnemo ozbiljnije poštovati vlastite potrebe, mijenja se i ono što smo spremni prihvatiti od drugih.
Počinjemo ranije primjećivati nepoštovanje.
Manje opravdavamo hladnoću.
Ne pokušavamo svakoga spasiti.
Ne ostajemo samo zato što se bojimo samoće.
I polako se mijenja i ono što nam je privlačno.
Osoba koja bi nas nekada potpuno osvojila svojom nedostupnošću više možda ne izgleda misteriozno.
Možda samo izgleda – nedostupno.
Nije poenta postati savršen prije nego što volimo
Ne morate „izliječiti sve svoje rane“ da biste zaslužili dobar odnos.
Niko ne ulazi u vezu potpuno oslobođen nesigurnosti, strahova i prošlih iskustava.
Poenta je postati svjesniji svojih obrazaca.
Prepoznati kada nas nešto boli.
Naučiti izgovoriti „ne“.
Ne ostajati tamo gdje stalno moramo da se borimo za osnovno poštovanje.
I razlikovati ljubav od potrebe da nas neko konačno potvrdi.
Možda je pravo pitanje drugačije
Umjesto:
„Zašto me uvijek privlače pogrešni ljudi?“
ponekad je korisnije pitati:
„Šta mi je kod njih toliko poznato?“
I još važnije:
„Šta me drži uz njih čak i kada vidim da mi odnos ne prija?“
Odgovor možda neće doći odmah.
Ali upravo ta pitanja mogu pomoći da se obrazac počne mijenjati.
Jer trenutak kada prestanemo birati ljude samo prema tome koliko snažno bude naše emocije i počnemo gledati kako se prema nama zaista ponašaju – često je trenutak kada se mijenja i cijela ljubavna priča.
Ne morate birati osobu uz koju stalno dokazujete svoju vrijednost. Ponekad je najzdravija ljubav upravo ona uz koju više ne morate da se pitate jeste li dovoljno dobri.
