Ovih 6 stvari nemojte poklanjati nikome pa čak ni rođenoj djeci!
- U gotovo svakom domu postoji barem jedna ladica ili kutija puna stvari koje se godinama ne koriste, ali ih ipak ne možemo tek tako baciti ili pokloniti.
Stari prsten. Lančić koji smo dobili od roditelja. Fotografija iz djetinjstva. Pismo osobe koje više nema. Novčanik koji nas podsjeća na neki važan period života.
Materijalna vrijednost takvih predmeta često je mala, ali njihova emocionalna vrijednost može biti ogromna.
U narodnim vjerovanjima pojedine lične stvari smatrale su se posebno osjetljivim za poklanjanje jer su bile povezivane sa srećom, zaštitom ili životnom energijom vlasnika.
Za takva vjerovanja nema naučnih dokaza, ali iza mnogih od njih krije se nešto sasvim razumljivo: predmeti mogu čuvati uspomene koje više nikada ne možemo vratiti.
Zato, prije nego što ih nekome date, vrijedi dobro razmisliti.
1. Nakit koji vas prati godinama
Prsten, lančić, narukvica ili broš mogu izgledati kao običan komad nakita, ali ponekad predstavljaju cijelo jedno životno poglavlje.
Možda ste ga dobili za vjenčanje.
Možda vam ga je poklonila osoba koje više nema.
Možda ste ga nosili kada vam se rodilo dijete ili tokom nekog posebno teškog perioda.
U narodnoj tradiciji vjerovalo se da nakit koji dugo pripada jednoj osobi simbolično „upija“ dio njenog života i zbog toga se nije nasumično poklanjao.
Danas to možemo posmatrati mnogo jednostavnije.
Nakit postaje važan zato što ga povezujemo sa određenim ljudima i uspomenama.
Zato prije nego što takav predmet poklonite nekome izvan porodice, zastanite.
Možda će jednog dana vašem djetetu ili unuku značiti mnogo više nego što danas možete zamisliti.
2. Krstići, medaljoni i drugi lični simboli
Vjerski i lični simboli često imaju vrijednost koju nije moguće izmjeriti novcem.
Krstić koji je neko dobio na krštenju, medaljon od bake ili mali predmet koji je godinama nosio uz sebe može biti povezan sa snažnim uspomenama.
U narodnim običajima smatralo se da takve stvari ne treba olako davati drugima.
Ne zato što postoji dokaz da mogu prenijeti sreću ili nesreću, već zato što njihova priča pripada osobi ili porodici iz koje potiču.
Ako se takav predmet jednog dana prenese djetetu ili unuku, mnogo je ljepše uz njega ispričati i njegovu priču.
Tada više nije samo predmet.
Postaje porodična uspomena.
3. Lični češalj
Češalj je jedan od predmeta oko kojeg postoje brojna stara vjerovanja.
Kosa se u mnogim kulturama nekada povezivala sa snagom i identitetom, pa se vjerovalo da ni predmet koji svakodnevno prolazi kroz kosu ne treba olako dijeliti.
Danas za to postoji i vrlo praktičan razlog.
Češljevi i četke dolaze u direktan kontakt s kosom i kožom glave, pa ih nije preporučljivo dijeliti zbog higijene.
Na njima mogu ostati dlake, masnoća, kožne ćelije i različiti mikroorganizmi.
Zato je ovo jedno staro pravilo koje ima smisla čak i kada potpuno zanemarimo praznovjerje.
4. Odjeća povezana sa posebnim trenutkom
Većinu garderobe koju više ne koristimo sasvim je dobro pokloniti drugima.
Ali postoji velika razlika između obične majice koju godinama nismo obukli i komada odjeće koji nas vraća u važan trenutak života.
Vjenčanica.
Haljina sa posebnog slavlja.
Košulja koju je nosio pokojni roditelj.
Dječija odjeća koju čuvamo kao uspomenu.
Takve stvari često imaju značenje koje shvatimo tek kada ih više nemamo.
Zato ne morate čuvati cijeli ormar starih stvari, ali prije nego što poklonite nešto što je povezano sa veoma važnim događajem, zapitajte se hoće li vam jednog dana nedostajati.
Ponekad je dovoljno sačuvati samo jedan predmet koji najbolje predstavlja određeni period života.
5. Prazan novčanik
Jedno od najpoznatijih narodnih vjerovanja kaže da novčanik nikada ne treba pokloniti potpuno prazan.
Prema starom običaju, u novi novčanik stavlja se makar jedan novčić ili mala novčanica.
Time se simbolično želi da osoba kojoj ga poklanjamo uvijek ima novca.
Naravno, nema dokaza da će jedan novčić uticati na nečiju finansijsku budućnost.
Ali običaj je opstao jer ima lijepu simboliku.
Umjesto praznog novčanika, poklanjate ga sa porukom:
„Neka ti nikada ne bude prazan.“
I upravo zbog toga mnogi ovaj običaj poštuju čak i kada nisu praznovjerni.
6. Fotografije, pisma i porodične uspomene
Ovo su vjerovatno predmeti o kojima treba najviše razmišljati prije nego što ih bacimo ili poklonimo.
Stara fotografija možda nema nikakvu tržišnu vrijednost.
Ali na njoj može biti jedina sačuvana slika pradjedova.
Pismo može izgledati kao komad požutjelog papira, ali na njemu se nalazi rukopis osobe koju porodica više nikada neće čuti niti vidjeti.
Stari sat, broš ili dokument možda vrijedi malo novca, ali može biti posljednja fizička veza sa nekim ko je odavno otišao.
Zato takve stvari ne bi trebalo uklanjati bez razgovora sa ostalim članovima porodice.
Ono što je vama nevažno možda će vašem bratu, sestri, djetetu ili unuku jednog dana biti neprocjenjivo.
Nije problem u „energiji“, nego u onome što predmet predstavlja
Ljudi često govore da predmeti „nose energiju“ prethodnog vlasnika.
Za takvu tvrdnju nema naučnog dokaza.
Ali postoji nešto sasvim stvarno.
Predmeti mogu pokrenuti snažne uspomene.
Dovoljno je da osjetimo miris stare jakne, vidimo rukopis pokojne bake ili uzmemo u ruku sat koji je otac nosio desetljećima i za nekoliko sekundi možemo se vratiti u neki davni trenutak.
Na taj način predmet zaista može nositi dio naše životne priče – ne u mističnom smislu, nego kroz sjećanje i emocije.
Ne morate čuvati sve
Naravno, nije poenta pretvoriti kuću u skladište starih stvari.
Ako vam odjeća ne znači ništa, poklonite je nekome kome će koristiti.
Ako neki predmet samo zauzima prostor i nemate nikakvu emocionalnu povezanost s njim, nema razloga da ga čuvate zbog praznovjerja.
Ali sa predmetima koji imaju porodičnu ili sentimentalnu vrijednost vrijedi biti oprezniji.
Prije nego što ih se riješite, postavite sebi jedno jednostavno pitanje:
Da li ću jednog dana poželjeti da ovo još uvijek imam?
Ako niste sigurni, možda nije vrijeme da se od tog predmeta rastanete.
Neke stvari vrijede mnogo više nego što koštaju
Najskuplji predmet u kući nije uvijek i najdragocjeniji.
Ponekad najveću vrijednost ima lančić koji ne vrijedi gotovo ništa, požutjela fotografija ili stari komad odjeće koji niko osim vas ne bi ni primijetio.
Jer njihova vrijednost nije u materijalu.
Ona je u tome ko vam ih je dao, kada ste ih nosili i na koga vas podsjećaju.
Zato narodno vjerovanje o šest predmeta koje ne treba olako poklanjati možemo posmatrati kao jednostavan podsjetnik:
prije nego što se odreknete nečega što vas povezuje sa porodicom i prošlošću, zastanite još jednom – jer neke stvari možete pokloniti za nekoliko minuta, ali ih kasnije više nikada ne možete vratiti.
