Vukosava Dišlieski je dva puta preživjela moždani udar, a sada je odlučila da podijeli simptome koje je imala sa vama..
Vukosava Dišlieski, 67-godišnja penzionerka iz Beograda, koja je radila 37 godina kao učiteljica u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić”, opisala je svoje iskustvo sa čak dva moždana udara. Njena priča je snažna opomena svima o važnosti pravovremenog prepoznavanja simptoma i vođenja zdravog načina života.
Prije dvije godine, dok je bila na vikendici u Beškoj, bez ikakvog prethodnog upozorenja, Vukosava je jednostavno pala na travu. Njenoj unuci, koja je primijetila da nešto nije u redu, prvo je upalo u oči da govori nepovezano i izgovara besmislice. To je bio ključni znak njenom suprugu da je odmah odvede u bolnicu.
Vukosava je provela 12 dana u bolnici nakon prvog moždanog udara. Iako je bila podvrgnuta svim potrebnim analizama i dobila dijagnozu moždanog udara, nije imala ozbiljnije posljedice osim blage zakrivljenosti lijeve ruke. Međutim, samo 15 dana kasnije, doživjela je i drugi moždani udar. Ovaj put su se simptomi pojavili unaprijed.
“Osjetila sam snažnu glavobolju, popila tabletu i legla u krevet. Sljedećeg jutra činilo se da je sve u redu, ali dok sam doručkovala, lijeva ruka u kojoj sam držala tanjir jednostavno mi se ispružila, a tanjir je pao na pod. Odmah su me odvezli u bolnicu Sveti Sava”, ispričala je Vukosava.
Kada govori o uzrocima moždanog udara, Vukosava priznaje da je godinama ignorirala svoj visok krvni pritisak, što je, kako sada shvaća, bilo ključni faktor. Također, ističe da je ostala pozitivna tijekom boravka u bolnici, gdje je provodila vrijeme čitajući i rješavajući ukrštene riječi, što je pokazatelj da nije pretrpjela ozbiljne dugotrajne posljedice.
Nakon što je napustila bolnicu, Vukosava je napravila ključne promjene u svom životu. Po savjetu svog kardiologa, smršala je čak 15 kilograma, počela je svakodnevno hodati 15 kilometara i uvela zdrave prehrambene navike. Izbacila je prženu hranu, sama pravi hleb, a njeni omiljeni lijekovi za smirenje više joj nisu potrebni jer je naučila kako izbjeći stres.
“Nema više stresa, naučila sam kako se nositi s njim, a tome me najviše naučio rad s djecom”, zaključuje Vukosava.
Njen savjet svima je da ne zanemaruju visoki krvni pritisak i da se posvete svom zdravlju prije nego što bude prekasno.
Vukosavina priča ne služi samo kao podsjetnik na ozbiljnost moždanog udara, već i na važnost prepoznavanja suptilnih znakova koje tijelo šalje prije ozbiljnih zdravstvenih problema. Ona je pravi primjer kako promjena životnih navika može igrati ključnu ulogu u oporavku i sprječavanju daljnjih komplikacija.
Jedan od najvažnijih koraka koje je poduzela bila je smanjenje tjelesne težine, što je značajno utjecalo na kontrolu njenog krvnog pritiska, faktora koji je često zanemaren, ali je glavni uzročnik moždanih udara. Kroz svakodnevne šetnje i aktivan život, Vukosava je postigla bolju cirkulaciju, snizila nivo stresa, a istovremeno se emocionalno stabilizirala, što je ključno za prevenciju novih zdravstvenih epizoda.
Također, Vukosavina odluka da sama pravi hleb i da izbjegava prženu hranu naglašava važnost zdrave prehrane. Kroz promjenu ishrane, unijela je više svježih i prirodnih sastojaka u svoju dnevnu rutinu, što je pomoglo njenom organizmu da se oporavi i ojača. Njen primjer pokazuje da promjene ne moraju biti drastične – umjesto radikalnih dijeta, odlučila se za održive promjene koje su postale sastavni dio njenog svakodnevnog života.
Važno je napomenuti i njenu psihološku snagu. Iako je doživjela dva teška moždana udara, ostala je pozitivna i nije dopustila da strah od budućnosti preuzme kontrolu nad njenim životom. Naučila je kako se nositi sa stresom, što je posebno važno jer stres može dodatno pogoršati zdravstveno stanje, posebno kod onih koji su već pretrpjeli ozbiljne zdravstvene događaje poput moždanog udara.
Njen primjer inspirira sve nas da preuzmemo kontrolu nad svojim zdravljem i da ne zanemarujemo simptome poput povišenog krvnog pritiska, glavobolje ili osjećaja slabosti. Redovne kontrole, pažnja prema tijelu i aktivno bavljenje fizičkom aktivnošću mogu biti ključni faktori za dug i zdrav život.
Zaključak Vukosavine priče nije samo upozorenje, već i dokaz da nikada nije kasno za promjenu i da zdraviji način života može donijeti ne samo fizičku nego i emocionalnu ravnotežu.
