Zašto slike pokojnika ne treba držati na vidljivom mjestu? Narodna vjerovanja i savjeti stručnjaka za duhovni mir doma

Fotografije onih koji su nas napustili često zauzimaju posebno mjesto u našim srcima i domovima. One nisu samo uspomena, već most između prošlosti i sadašnjosti, živa veza sa ljudima koji su ostavili trag u našem životu. Ipak, u mnogim kulturama, pa i kod nas, postoje uvjerenja koja upozoravaju na to kako i gdje bi se ove slike trebale čuvati – ne zbog praznovjerja, već iz želje da se očuva duhovna ravnoteža i mir u kući.

📸 Slike pokojnika – čuvari sjećanja, ali i izvor emocionalne težine

Narodna predanja kažu da fotografije preminulih osoba ne bi trebale stajati na vidljivim mjestima u domu, poput polica, komoda ili zidova u dnevnim sobama i spavaćim prostorijama. Vjeruje se da stalna prisutnost takvih slika može utjecati na energiju ukućana, izazivajući potištenost, osjećaj umora ili emocionalnu iscrpljenost.

Umjesto toga, savjetuje se da se slike pokojnika drže u kutijama, albumima ili posebnim ladicama, gdje se povremeno mogu pogledati u trenucima sjećanja, ali ne svakodnevno.

“Sjećanja treba njegovati u srcu, ali dom treba ostaviti prostoru života,” glasi jedna od starih izreka.

📷 Ne miješajte slike živih i mrtvih

Još jedno važno pravilo koje se prenosi generacijama jeste da se **fotografije preminulih ne miješaju sa slikama živih osoba**. Prema vjerovanju, kombinovanje tih slika u istim albumima ili okvirima može narušiti duhovnu ravnotežu između svijeta živih i onog nakon smrti.

U slučajevima kada su žive i preminule osobe zajedno na istoj fotografiji, neki savjetuju da se fizički razdvoje – npr. izrezivanjem slike. Iako se ovakav postupak može činiti surovim, za one koji poštuju duhovnu simboliku, to je čin koji štiti od neželjenog miješanja energija i čuva “čist prostor” za obje strane.

⚫ Posebni albumi i simbolika boja

Pojedini se odlučuju da slike pokojnika čuvaju u posebnim crnim kutijama ili albumima, jer se crna boja u mnogim kulturama povezuje s mirom, zaštitom i zatvaranjem jednog životnog poglavlja. Time se preminulima daje dostojanstveno i odvojeno mjesto, a domu osigurava duhovna stabilnost.

Kada gledati slike pokojnika?

Preporučuje se da se slike pokojnih pregledaju u posebnim prilikama – poput Zadušnica, godišnjica smrti, praznika posvećenih sjećanju ili molitvi. U tim trenucima, gledanje fotografija ima karakter rituala – one nisu tu da izazovu tugu, već da donesu mir, prisjećanje i povezanost.

Takvi trenuci mogu biti prilika da se u tišini zahvalimo onima koji su nas napustili, podijelimo s njima molitvu, misao ili simboličan razgovor. To više nije puko gledanje slike, već duhovni susret.

U svakom domu, sjećanja žive kroz priče, predmete i slike. Fotografije naših najmilijih koji više nisu među nama, nisu samo uspomene – one su vizualni svjedoci ljubavi, podrške i zajedničkih trenutaka.

Zato nije suština u tome da ih izbjegavamo, već da im damo prikladno i poštovano mjesto – kako u prostoru, tako i u srcu. Neka budu čuvane na način koji nas ne opterećuje, već nas duhovno podržava.

„Sjećanje ne bledi kad se čuva s poštovanjem. Fotografija u kutiji nije zaborav – to je znak da znamo kada je vrijeme za prošlost, a kada za sadašnjost.“

Brinimo o ravnoteži između onoga što je bilo i onoga što jeste. Neka naši domovi budu ispunjeni spokojem, a naša sjećanja njegovana s ljubavlju, ali i sa mjerom.