VEZA S BAKOM PO MAJCI JE POSEBNA: Evo šta genetika zaista kaže o nasljeđivanju
- Baka po majčinoj strani često zauzima posebno mjesto u životu unuka, a mnogi vjeruju i da upravo od nje nasljeđujemo veliki dio svojih osobina. Na društvenim mrežama godinama kruže tvrdnje da djeca navodno dobijaju „najviše gena“ upravo od majčine majke. Genetika, međutim, pokazuje nešto drugačiju i mnogo zanimljiviju sliku.
Kada govorimo o ukupnom genetskom nasljeđu, svaki čovjek približno polovinu svoje DNK dobija od majke, a drugu polovinu od oca. Roditelji su svoju DNK prethodno naslijedili od svojih roditelja, odnosno naših baka i djedova.
Zbog toga u prosjeku oko 25 posto naše autosomalne DNK potiče od svakog djeda i bake. Naravno, zbog načina na koji se hromosomi kombinuju i „miješaju“ tokom stvaranja jajnih ćelija i spermatozoida, stvarni procenat može donekle odstupati.
Drugim riječima, nije tačno da baka po majci automatski prenosi više ukupnih gena od ostalih baka i djedova.
Ipak, postoje određene vrste genetskog nasljeđivanja zbog kojih majčina porodična linija zaista ima posebno mjesto.
Posebna uloga mitohondrijske DNK
Jedna od najvećih razlika krije se u mitohondrijskoj DNK.
Mitohondrije su sitne strukture unutar naših ćelija koje imaju važnu ulogu u proizvodnji energije, a posjeduju i vlastitu malu količinu DNK.
Za razliku od većine naše DNK, koja dolazi od oba roditelja, mitohondrijsku DNK dijete gotovo uvijek nasljeđuje od majke.
Majka ju je dobila od svoje majke, odnosno naše bake po majčinoj strani, a ona od svoje majke i tako unazad kroz dugu žensku liniju.
Zbog toga i sinovi i kćerke nose mitohondrijsku DNK svoje majke, ali je sljedećoj generaciji prenose samo žene.
Upravo je to jedan od razloga zbog kojih se majčinska linija posebno proučava u genetici, genealogiji i istraživanjima porijekla stanovništva.
To, međutim, ne znači da najveći dio našeg ukupnog genetskog materijala dolazi od bake po majci. Mitohondrijska DNK predstavlja samo veoma mali dio ukupne ljudske DNK.
Zanimljiva je i priča o X-hromosomu
Još jedna posebnost vezana je za X-hromosom.
Žene uglavnom imaju dva X-hromosoma, dok muškarci imaju jedan X i jedan Y.
Majka svom djetetu uvijek prenosi jedan od svojih X-hromosoma. Taj X je sastavljen od genetskog materijala koji je ona ranije dobila od svojih roditelja, odnosno od djetetove bake i djeda po majci.
Kod očeve strane nasljeđivanje izgleda drugačije.
Otac kćerki prenosi svoj X-hromosom, ali sinu prenosi Y-hromosom. Zbog toga postoje razlike u tome kako se određeni dijelovi X-hromosoma prenose unucima i unukama preko bake s očeve ili majčine strane.
Kod nekih porodičnih osobina i genetskih bolesti upravo takav način nasljeđivanja može biti veoma značajan.
Ipak, ni X-hromosom nije dokaz da od majčine majke dobijamo većinu svojih gena.
Kako je moguće da dijete izgleda baš kao baka?
Gotovo svaka porodica ima primjer djeteta za koje svi kažu da je „ista baka“ ili „isti djed“.
Nekada dijete ima bakin oblik očiju, osmijeh, nos, boju kose, oblik lica ili čak određene pokrete i izraze lica.
To je sasvim moguće zbog načina na koji se geni prenose i kombinuju.
Neke osobine roditelj može nositi u svom genetskom materijalu, a da one kod njega nisu posebno izražene. Kada se određene varijante gena spoje kod djeteta, osobina koja je bila izražena kod bake ili djeda može ponovo postati veoma uočljiva.
Zbog toga nije neobično da dijete po pojedinim fizičkim karakteristikama više podsjeća na baku ili djeda nego na vlastite roditelje.
To ne znači da je generacija doslovno „preskočena“, već da kombinacija naslijeđenih gena kod djeteta može proizvesti osobinu koja kod roditelja nije bila tako vidljiva.
Ne nasljeđujemo samo boju očiju i izgled
Genetsko nasljeđe ne odnosi se samo na izgled.
Od svojih predaka možemo naslijediti i određene varijante gena koje utiču na metabolizam, tjelesnu građu, reakciju organizma na određene supstance ili sklonost pojedinim bolestima.
Zbog toga ljekari često pitaju pacijente postoji li u porodici historija dijabetesa, srčanih bolesti, određenih vrsta karcinoma, visokog krvnog pritiska ili nekih nasljednih poremećaja.
Takva porodična istorija može ukazivati na povećanu genetsku predispoziciju.
Ipak, predispozicija nije isto što i sigurnost da će osoba razviti određenu bolest.
Na konačni ishod često utiču i način života, ishrana, fizička aktivnost, okolina, izloženost stresu i brojni drugi faktori.
Možemo li naslijediti bakine emocije i iskustva?
Ovo je dio priče koji je posljednjih godina izazvao mnogo pažnje.
Na internetu se često mogu pronaći tvrdnje da unuci mogu „naslijediti bakinu tugu“, stres, traumatska iskustva ili čak emocionalne uspomene.
Takve tvrdnje uglavnom se povezuju s epigenetikom.
Epigenetika proučava promjene koje utiču na to koliko su određeni geni aktivni, bez promjene same genetske sekvence.
Na aktivnost gena mogu uticati različiti faktori, uključujući ishranu, stres, izloženost određenim hemikalijama, bolesti i druge životne okolnosti.
Postoje istraživanja koja ispituju mogu li neke od tih epigenetskih promjena u određenim okolnostima imati posljedice i za potomstvo.
Međutim, iz toga ne treba zaključiti da su konkretne emocije, sjećanja ili događaji iz života bake doslovno zapisani u DNK i preneseni unucima.
Ljudsko epigenetsko nasljeđivanje veoma je složeno i nauka još istražuje koliko i pod kojim uslovima takvi efekti mogu trajati kroz više generacija.
Porodični uticaj nije samo genetski
Postoji još jedan važan razlog zbog kojeg bake mogu snažno uticati na svoje unuke, a on nema direktne veze sa DNK.
Djeca od baka mogu usvajati način govora, navike, porodične običaje, recepte, stavove, način izražavanja emocija i brojne druge obrasce ponašanja.
Ako baka mnogo vremena provodi s unucima, njen uticaj na njihov razvoj može biti veoma izražen.
Zbog toga ponekad osobine koje porodica smatra „naslijeđenim“ zapravo mogu biti kombinacija genetike i odrastanja u sličnom porodičnom okruženju.
Na primjer, sličan način smijanja, pojedine riječi, gestikulacija ili način reagovanja u određenim situacijama mogu biti naučeni, a ne direktno genetski naslijeđeni.
Svako dijete nosi tragove više generacija
Genetika je mnogo složenija od jednostavne tvrdnje da smo „više naslijedili“ od jednog određenog člana porodice.
Svako od nas nosi jedinstvenu kombinaciju genetskog materijala svojih roditelja, a preko njih tragove baka, djedova i brojnih prethodnih generacija.
Zato se u jednoj porodici mogu roditi braća i sestre koji međusobno izgledaju veoma različito.
Jedno dijete može izrazito podsjećati na majčinu stranu porodice, drugo na očevu, dok treće može imati kombinaciju osobina koje nije lako povezati samo s jednom osobom.
Genetsko miješanje kroz generacije stvara ogroman broj mogućih kombinacija.
Dakle, koliko zapravo nasljeđujemo od bake po majci?
U prosjeku oko četvrtine autosomalne DNK potiče od svakog djeda ili bake.
Baka po majčinoj strani zato nema automatski veći udio u našoj ukupnoj DNK.
Njena posebnost prije svega se ogleda u majčinskoj liniji mitohondrijske DNK, kao i u određenim obrascima nasljeđivanja X-hromosoma.
Zbog toga između bake po majci i unuka zaista postoje zanimljive genetske veze, ali popularna tvrdnja da upravo od nje nasljeđujemo „većinu svojih gena“ nije naučno tačna.
Na kraju, svako od nas predstavlja jedinstvenu kombinaciju nasljeđa obje strane porodice. Baka po majci može ostaviti snažan genetski trag, ali jednako tako u nama žive dijelovi nasljeđa naših ostalih baka i djedova. Upravo ta složena kombinacija gena kroz generacije jedan je od razloga zbog kojih članovi iste porodice mogu istovremeno biti veoma slični, ali i potpuno jedinstveni.
