Za ovaj poklon se vjeruje da privlači nesreću!

  1. Gosti su otišli, svijeća je dogorjela, a na stolu je ostao poklon koji cijele večeri niste otvorili. Znate od koga je stigao i sjećate se nelagode koju ste osjetili kad vam ga je ta osoba pružila. Biste li ga sutradan raspakovali i stavili na policu ili biste ga radije sklonili iz kuće? Upravo se oko takvog dara razvilo jedno narodno vjerovanje koje se i danas prepričava kada se govori o poklonima za slavu.

Šta je toliko neobično u tom poklonu?

Zamislite da vam dvije osobe poklone istu stvar. Prvu čuvate godinama jer vas podsjeća na nekoga ko vas dobro poznaje. Drugu jedva čekate skloniti jer vas svaki pogled na nju vrati na susret koji vam je teško pao. U tome je suština ovog predanja. Prema vjerovanju, nepoželjan je dar za koji domaćin osjeti da je dat s lošom namjerom. To može biti običan ukras za kuću, komad odjeće ili bilo koji drugi predmet. najzena.alo.rs

U pričama koje se prenose o takvim poklonima, predmetu se pripisuje sposobnost da u kuću prenese zavist ili netrpeljivost osobe koja ga je darovala. Kad bi se poslije slavlja u porodici zaredale prepirke ili druge nevolje, oni koji su vjerovali u tu priču znali su se sjetiti baš tog dara i povezati ga s onim što se dogodilo.

Zašto se govorilo da poklon treba iznijeti iz kuće?

Prema predanju, takav dar trebalo je baciti. Čak se i sklanjanje na tavan, u podrum ili na dno ormara smatralo nedovoljnim. Predmet bi tako nestao iz vidokruga, ali bi domaćin i dalje znao gdje je. A kad bi na njega ponovo naišao, sjetio bi se i trenutka u kojem ga je primio. Iznošenje poklona iz kuće u toj je priči imalo simbolično značenje. Time bi domaćin, kako se vjerovalo, ostavio iza sebe i nelagodu koja je došla s darom.

Zašto nam neki darovi ostanu u ružnom sjećanju?

Dovoljno je da se s nekim niste čuli mjesecima poslije svađe, a onda vam ta osoba pred punom kućom pruži poklon i nasmiješi se kao da je sve u redu. Možda je time željela napraviti prvi korak prema pomirenju. Možda je samo ispoštovala priliku. Vama, međutim, dar može vratiti u sjećanje baš onaj razgovor koji ste pokušali zaboraviti. Taj osjećaj govori koliko vam je susret značio, dok namjera osobe koja je donijela poklon može ostati nejasna.

Priča o daru koji privlači nesreću pripada narodnom predanju. Njena privlačnost je u tome što opisuje nešto što mnogi poznaju iz vlastitog iskustva. Jedna šolja godinama nas podsjeća na nečiju pažnju, dok nas druga, sasvim ista, može podsjetiti na neizgovorenu zamjerku. Zato se i u ovom vjerovanju odgovor na pitanje koji poklon treba baciti traži u odnosu s onim ko ga je donio.

Kad se slavlje završi, od tog dana najduže pamtimo kako smo se osjećali za stolom i s kim nam je bilo drago podijeliti ga. Ako vam neki dar probudi nelagodu, vrijedi se zapitati na šta vas podsjetio prije nego što donesete sud o osobi koja ga je donijela. Ponekad je poklon nespretan pokušaj pomirenja, a ono što zaista može unijeti mir u kuću jeste razgovor koji je dugo čekao da se dogodi.

Stara vjerovanja često nas podsjete koliko nam je važno da se u vlastitom domu osjećamo mirno. Ako vam neki poklon svaki put izmami osmijeh, čuvajte ga. Ako vas vraća na uspomenu koju ne želite nositi sa sobom, sasvim je u redu da ga sklonite. Poklon je vaš od trenutka kada vam je uručen i sami odlučujete šta će s njim biti.

A kad vi krenete nekome na slavu, sjetite se da se pažnja često vidi u najmanjim stvarima. Nekome će više značiti što ste zapamtili koju kafu voli nego što ste potrošili mnogo novca na poklon. A možda će mu najviše značiti što ste, uprkos obavezama, našli vremena da dođete, sjednete kraj njega i pitate ga kako je.