AJDINA JE MAJKA OSTAVILA KAD JE IMAO 5 GODINA A POGLEDAJTE GA KAKO IZGLEDA DANAS
- Ajdin je imao samo pet godina kada je ostao bez majčine brige. Od tog trenutka njegov život se potpuno promijenio, a najveći oslonac postao mu je djed Husein, čovjek koji je uprkos svojim zdravstvenim problemima učinio sve da unuku i njegovom bratu pruži sigurnost, ljubav i dom.
Njegova priča svojevremeno je dirnula veliki broj ljudi širom regiona.
Nije bilo lako gledati dječaka koji je u tako ranoj dobi morao upoznati osjećaj gubitka i neizvjesnosti koji većina djece ne bi trebala osjetiti.
Dok su njegovi vršnjaci razmišljali o igri i bezbrižnim danima, Ajdin je odrastao u skromnim uslovima, uz djeda koji je postao njegova najveća sigurnost.
Husein nije imao mnogo.
Ali ono što je imao davao je svojim unucima.
Djed je postao njegov najveći oslonac
Nakon što je ostao bez majke, Ajdin i njegov brat nastavili su živjeti s djedom Huseinom.
Iako bolestan i opterećen vlastitim problemima, Husein nije želio da djeca osjete da su ostala potpuno sama.
Trudio se da im obezbijedi ono osnovno – krov nad glavom, hranu, toplinu doma i osjećaj da imaju nekoga ko će uvijek stati uz njih.
Njihova kuća bila je skromna, a svakodnevni život daleko od lagodnog.
Ipak, upravo je u toj kući Ajdin pronašao nešto mnogo važnije od materijalnih stvari – čovjeka koji nije odustao od njega.
Djedova briga postala je temelj njegovog odrastanja.
Priča je dirnula ljude širom regiona
Kada je Ajdinova životna priča dospjela u javnost, reakcije su bile snažne.
Reportaže o njegovom životu privukle su pažnju gledalaca, a mnogi ljudi nisu ostali ravnodušni pred sudbinom dječaka koji je već u najranijem djetinjstvu prošao kroz toliko toga.
Počela je pristizati pomoć.
Ljudi su slali hranu, odjeću, potrepštine i novčane donacije.
Neki su željeli pomoći zato što su ih dirnule Ajdinove riječi, drugi zbog djedove požrtvovanosti.
Ali svi su imali isti cilj – da porodici barem malo olakšaju svakodnevicu.
Pokrenuta je akcija za novu kuću
Jedan od najvećih trenutaka cijele priče bio je pokretanje akcije za izgradnju nove kuće.
Za Ajdina i njegovu porodicu to nije značilo samo nove zidove i krov.
Značilo je sigurnost.
Značilo je da će imati mjesto u kojem mogu normalnije živjeti i planirati budućnost.
Za dječaka koji je rano upoznao nestabilnost, upravo je osjećaj da ima svoj dom imao ogromnu vrijednost.
Solidarnost ljudi pokazala je da jedna priča može pokrenuti čitavu zajednicu.
Jedna dječija želja posebno je ostala upamćena
Među stvarima koje su Ajdinu donosile sreću bio je i bicikl.
Za većinu djece bicikl je obična stvar.
Za njega je predstavljao mnogo više.
Bio je to dio djetinjstva koje mu je život prerano zakomplikovao.
Mogućnost da sjedne na bicikl, igra se i barem na trenutak zaboravi probleme bila je nešto što mu je vraćalo osjećaj bezbrižnosti.
Upravo zbog toga mali gestovi ljudi koji su mu pomagali nisu bili mali u njegovim očima.
Pokazivali su mu da postoje ljudi koji misle na njega.
A pogledajte ga danas
Godine su prošle.
Dječak kojeg su mnogi zapamtili iz emotivnih televizijskih priloga više nije mali.
Ajdin je danas tinejdžer i pred njim su potpuno novi izazovi.
Njegov život, naravno, nije izbrisao ono kroz šta je prošao.
Gubitak iz djetinjstva i godine provedene u teškim okolnostima dio su njegove priče.
Ali nisu i njena jedina strana.
Uz njega je i dalje djed Husein, čovjek koji je bio tu kada mu je bilo najpotrebnije.
Ajdin danas ima i priliku graditi odnos s mlađom braćom, što mu donosi dodatni osjećaj porodične bliskosti.
Za nekoga ko je kao dijete rano naučio šta znači odsustvo bliskih ljudi, takvi odnosi imaju posebnu vrijednost.
Njegova priča nije samo priča o tuzi
Ajdinov život često se predstavlja kroz teške trenutke koje je prošao, ali njegova priča govori i o nečemu drugom.
Govori o čovjeku koji nije odustao od svojih unuka.
Govori o ljudima koji su odlučili pomoći porodici koju nikada ranije nisu upoznali.
Govori o djetetu koje je uprkos teškom početku nastavilo odrastati.
Najveće rane iz djetinjstva možda nikada potpuno ne nestanu.
Ali pored njih mogu nastati i nove uspomene, novi odnosi i novi razlozi za osmijeh.
Ajdin danas više nije petogodišnji dječak kojeg su ljudi gledali sa suzama u očima.
Odrasta, sazrijeva i polako gradi svoj život.
A uz njega ostaje čovjek koji mu je u najtežim godinama pokazao šta znači biti porodica – njegov djed Husein.
Upravo zato njegova priča i danas privlači pažnju.
Jer iza tuge s početka nalazi se i druga strana priče: požrtvovanost, ljudska dobrota i dokaz da se i nakon vrlo teških životnih početaka može nastaviti dalje.
