Tri biljke koje mnogi smatraju običnim korovom, a koriste se generacijama
- Mnogi ih čupaju iz bašte čim ih ugledaju, ali u narodnoj tradiciji maslačak, čičak i pirevina odavno imaju posebno mjesto. Ruska travarka Elena Feodorova Zitseva smatrala je da priroda često nudi korisne biljke tamo gdje ih najmanje očekujemo.
Prema njenom učenju, ove tri biljke mogu se koristiti u ishrani i za pripremu čajeva, salata i drugih jednostavnih jela. Ipak, važno je naglasiti da tradicionalna upotreba biljaka nije isto što i dokazano liječenje bolesti i da se biljni preparati ne bi trebali koristiti kao zamjena za terapiju koju je propisao ljekar.
Pirevina – korov koji raste gotovo svuda
Pirevina je jedna od najupornijih biljaka u baštama i dvorištima. Njeni dugi podzemni izdanci brzo se šire, zbog čega je većina ljudi smatra dosadnim korovom.
Ipak, njen korijen se tradicionalno koristio za pripremu čaja.
U narodnoj medicini pirevina se koristila prvenstveno kao biljka povezana s mokraćnim putevima i varenjem. Od osušenog korijena nekada su se pripremali i napici, a u teškim vremenima koristila se čak i kao zamjena za dio namirnica.
To, naravno, ne znači da može liječiti ozbiljne bolesti poput dijabetesa, bubrežnih kamenaca ili bolesti pluća bez medicinskog nadzora.
Maslačak – mnogo više od žutog cvijeta
Maslačak je vjerovatno najpoznatiji među ove tri biljke.
Mladi listovi maslačka mogu se koristiti u salatama. Zbog karakteristične gorčine često se kratko potapaju u vodu prije pripreme.
Korijen maslačka se takođe tradicionalno suši, melje i koristi za pripremu toplog napitka.
Maslačak sadrži različite biljne spojeve, vitamine i minerale, ali tvrdnje da može samostalno izliječiti anemiju, bolesti jetre, artritis ili osteoporozu nisu dovoljno potkrijepljene medicinskim dokazima.
Zbog toga ga je najbolje posmatrati kao zanimljivu jestivu biljku i dodatak prehrani, a ne kao zamjenu za liječenje.
Čičak – biljka čiji se korijen dugo koristi
Čičak je još jedna biljka koja se u tradicionalnoj medicini koristila generacijama.
Najčešće se koristi njegov korijen, koji se može sušiti i od njega pripremati čaj. U nekim kuhinjama korijen čička koristi se i kao povrće.
U narodnim receptima čičak se spominje kod različitih tegoba, od probave do problema sa kožom i zglobovima. Međutim, ne postoje pouzdani dokazi da čičak može izliječiti dijabetes, grip, osteoporozu, herniju ili druge ozbiljne bolesti koje mu se često pripisuju u tradicionalnim receptima.
Kada se biljke beru?
Kod biljaka koje se koriste zbog korijena tradicionalno se preporučuje vađenje u rano proljeće ili u jesen.
Korijen se nakon vađenja dobro opere, usitni i osuši na prozračnom mjestu.
Ipak, kod samostalnog branja biljaka treba biti veoma oprezan.
Nikada ne berite biljke:
uz prometne puteve
na mjestima tretiranim pesticidima
u blizini industrijskih postrojenja
na zemljištu za koje ne znate da li je zagađeno
Najvažnije je biti potpuno siguran da ste pravilno prepoznali biljku.
Kako se tradicionalno priprema čaj?
U receptu koji se pripisuje Eleni Feodorovoj Zitsevoj koristi se osušeni korijen jedne od ovih biljaka.
Tradicionalni način pripreme izgleda ovako:
približno 1 supena kašika osušenog i usitnjenog korijena
oko 400 ml vode
Biljka se prelije vodom i kratko prokuha, a zatim ostavi da odstoji prije cijeđenja.
Količina i učestalost korištenja ipak ne bi trebalo da budu iste za sve osobe. Biljni čajevi mogu djelovati na organizam i mogu imati interakcije s lijekovima.
„Prirodno“ ne znači automatski i bezopasno
Ovo je posebno važno zapamtiti.
Biljke mogu sadržavati veoma aktivne supstance. Zbog toga nešto što raste u prirodi nije automatski sigurno za svakoga.
Posebno bi trebale biti oprezne trudnice, dojilje, djeca i osobe koje imaju hronične bolesti ili koriste lijekove za šećer, pritisak, zgrušavanje krvi i druge terapije.
Ako neku od ovih biljaka želite koristiti redovno ili u većim količinama, najbolje je prethodno razgovarati sa ljekarom ili farmaceutom.
Možda ih više nećete gledati istim očima
Maslačak, čičak i pirevina mnogima su samo neželjeni stanovnici bašte. Ipak, iza njih postoji duga tradicija korištenja u ishrani i narodnoj medicini.
To ih ne čini čudotvornim lijekovima, ali pokazuje koliko se biljaka koje svakodnevno prolazimo ili čupamo iz dvorišta nekada koristilo na potpuno drugačiji način.
Možda je upravo u tome najzanimljivija poruka ove priče: prirodu vrijedi upoznavati, ali joj treba pristupati sa znanjem i oprezom.
Da li ste vi nekada koristili maslačak, čičak ili pirevinu za čaj ili u ishrani?
