Ako želite da vam djeca ostanu bliska kada ostarite, obavezno promijenite ovih 8 ponašanja
- Odnos roditelja i djece ne ostaje isti cijelog života. Dok su djeca mala, roditelji donose većinu odluka, postavljaju pravila i usmjeravaju ih. Međutim, kada djeca odrastu, isti pristup više ne funkcioniše. Ako roditelj želi sačuvati bliskost, povjerenje i toplinu u odnosu, mora prihvatiti da sada ispred sebe ima odraslu osobu kojoj su potrebni poštovanje, razumijevanje i sloboda.
Mnogi roditelji iskreno vole svoju djecu, ali ponekad upravo iz te ljubavi rade stvari koje stvaraju udaljenost.
Previše savjeta, kritikovanja, miješanja u privatni život, vraćanja na stare greške ili očekivanja da dijete uvijek posluša mogu s vremenom postati teret.
Odrasla djeca najčešće se ne udaljavaju zato što su prestala voljeti roditelje. Ponekad se udaljavaju zato što svaki razgovor završava pritiskom, krivicom ili osjećajem da ih roditelj i dalje ne vidi kao odrasle ljude.
Ako želite da odnos s djecom s godinama postaje bolji, ovih osam promjena može napraviti veliku razliku.
1. Prestanite naređivati i počnite razgovarati
Dok su djeca mala, sasvim je normalno govoriti:
„Obuci jaknu.“
„Uradi zadaću.“
„Vrati se kući do deset.“
Ali kada dijete postane odrasla osoba, naredbe više ne zvuče kao briga.
Mogu zvučati kao pokušaj kontrole.
Rečenice poput:
„Moraš uraditi ovako.“
„Ja znam šta je najbolje za tebe.“
„Nemoj se raspravljati sa mnom.“
često izazivaju otpor čak i kada roditelj možda ima dobru namjeru.
Mnogo bolji pristup je razgovor.
Umjesto:
„Nemoj prihvatiti taj posao.“
možete reći:
„Šta ti se najviše sviđa u toj ponudi? Jesi li razmišljao i o mogućim manama?“
Time ne gubite roditeljski autoritet.
Naprotiv, pokazujete da poštujete sposobnost svog djeteta da donosi odluke.
Odrasla djeca će mnogo češće tražiti mišljenje roditelja koji ih ne prisiljava da ga prihvate.
2. Naučite slušati bez trenutnog dijeljenja savjeta
Roditelji često imaju prirodan instinkt da riješe problem.
Dijete kaže da ima problem na poslu, a roditelj već poslije nekoliko sekundi govori šta treba uraditi.
Dijete se požali na partnera, a odmah slijedi procjena veze.
Dijete kaže da je umorno, a roditelj odgovori:
„Pa rekao sam ti da se previše opterećuješ.“
Ali nekada odraslo dijete ne traži rješenje.
Samo želi da ga neko sasluša.
Pokušajte prvo pitati:
„Želiš li da ti kažem šta ja mislim ili samo želiš da te saslušam?“
Ta jedna rečenica može potpuno promijeniti odnos.
Pokazuje da poštujete njihove osjećaje i da ih ne pokušavate automatski popravljati.
Ponekad najveća podrška nije savjet.
Najveća podrška je osjećaj da pored sebe imate osobu koja će saslušati cijelu priču prije nego što donese zaključak.
3. Ne koristite prošlost kao oružje
Gotovo svaka porodica ima stare svađe, pogrešne odluke i rečenice koje su nekada povrijedile nekoga.
Problem nastaje kada prošlost nikada zaista ne ostane u prošlosti.
Ako prilikom svakog novog problema kažete:
„Ti si oduvijek takav.“
„Sjećaš se šta si uradio prije deset godina?“
„Uvijek praviš iste greške.“
onda dijete može steći osjećaj da se nikada ne može promijeniti u vašim očima.
Ljudi rastu.
Mijenjaju se.
Uče.
Roditelji također griješe.
Ako znate da ste nekada postupili pogrešno, iskreno izvinjenje može imati ogromnu vrijednost.
Ne morate reći da ste bili loš roditelj.
Dovoljno je:
„Sada vidim da sam tada mogao drugačije. Žao mi je ako sam te povrijedio.“
Takve riječi ne umanjuju roditelja.
One mogu izliječiti odnos koji je godinama bio opterećen jednom neriješenom povredom.
4. Poštujte granice čak i kada vam se ne sviđaju
Odraslo dijete ima pravo na privatnost.
To uključuje njegove finansije, brak, partnera, način odgoja vlastite djece, posao i mnoge druge odluke.
Naravno da roditelj može imati mišljenje.
Ali postoji razlika između mišljenja i stalnog miješanja.
Ako dijete jasno kaže:
„Ne želim razgovarati o tome.“
poštivanje te rečenice može biti važnije za odnos nego bilo koji savjet koji ste planirali dati.
Granice nisu znak da vas dijete ne voli.
One su normalan dio odraslog života.
Roditelj koji ih poštuje šalje važnu poruku:
„Vjerujem ti da možeš voditi vlastiti život.“
Zanimljivo je da djeca često mnogo više pričaju roditelju koji ne pokušava saznati baš sve.
Kada znaju da neće biti ispitivanja i osude, sama će se češće otvoriti.
5. Pokazujte ljubav i kada mislite da se ona podrazumijeva
Neki roditelji vjeruju da njihova djeca već znaju koliko ih vole.
Možda i znaju.
Ali to ne znači da im nije lijepo čuti.
Nekada jedna jednostavna rečenica ima ogromnu vrijednost:
„Drago mi je što si došao.“
„Ponosan sam na tebe.“
„Hvala ti što si mi pomogao.“
„Volim te.“
Ne moraju to uvijek biti velike emocionalne izjave.
Ljubav se pokazuje i kroz sitnice.
Poruka da provjerite kako je prošao važan sastanak.
Omiljeno jelo kada dijete dođe u posjetu.
Zagrljaj.
Poziv bez posebnog razloga.
Ljudi ne prestaju trebati roditeljsku toplinu samo zato što imaju 30, 40 ili 50 godina.
6. Prestanite ih upoređivati s drugima
„Pogledaj kako je tvoj brat uspio.“
„Njena djeca je posjećuju svake sedmice.“
„Tvoj rođak već ima svoju kuću.“
Takve rečenice roditelju ponekad djeluju bezazleno, ali djetetu mogu ostati u sjećanju mnogo duže nego što očekujete.
Upoređivanje stvara osjećaj da ono što dijete jeste nikada nije dovoljno.
Posebno je problematično poređenje među braćom i sestrama.
Jedno može biti uspješnije poslovno.
Drugo može biti pažljivije prema roditeljima.
Treće može imati potpuno drugačije prioritete.
To ne znači da jedno vrijedi više od drugoga.
Umjesto poređenja, pokušajte primijetiti osobine baš tog djeteta.
Pohvalite njegov trud.
Njegovu dobrotu.
Način na koji se bori kroz život.
Osoba koja osjeća da je prihvaćena takva kakva jeste češće će željeti biti blizu vas nego ona koja stalno ima osjećaj da mora dokazivati svoju vrijednost.
7. Ne pretvarajte svaku grešku u veliku životnu lekciju
Roditelji imaju iskustvo koje njihova djeca nemaju.
Zbog toga često unaprijed vide kada neka odluka vjerovatno neće završiti dobro.
Ali odraslo dijete mora imati pravo i da pogriješi.
Ako ste upozorili jednom, možda ne morate upozoravati još petnaest puta.
A ako se pokaže da ste bili u pravu, pokušajte izbjeći najtežu rečenicu:
„Jesam li ti rekao?“
U tom trenutku dijete već zna da je pogriješilo.
Ne treba mu dodatno poniženje.
Mnogo korisnije može biti:
„Žao mi je što se tako završilo. Kako ti mogu pomoći?“
Takva reakcija gradi povjerenje.
Dijete tada zna da može doći roditelju i kada stvari ne idu dobro.
Ako očekuje kritiku, možda će probleme početi skrivati.
8. Ne zaboravite zahvaliti vlastitoj djeci
Roditelji često naviknu na pomoć djece.
Odlazak u prodavnicu.
Vožnja ljekaru.
Popravka nečega u kući.
Poziv svaki dan.
Pomoć oko računa, tehnologije ili obaveza.
Nakon nekog vremena sve to može početi djelovati kao nešto što se podrazumijeva.
Ali ne bi trebalo.
Jednostavno:
„Hvala ti.“
može mnogo značiti.
Posebno ako roditelj pokaže da vidi trud koji dijete ulaže.
Umjesto:
„Napokon si došao.“
recite:
„Baš mi je drago što si našao vremena.“
Umjesto:
„Nikad me ne zoveš dovoljno.“
probajte:
„Volim kada se čujemo.“
Ton jedne rečenice može odlučiti hoće li dijete osjetiti toplinu ili krivicu.
Djeca se približavaju tamo gdje osjećaju mir
Kako godine prolaze, odnos roditelja i djece sve manje zavisi od autoriteta, a sve više od toga kako se osjećaju kada su zajedno.
Ako svaki susret donosi kritiku, prigovor, ispitivanje ili osjećaj obaveze, dijete može početi dolaziti sve rjeđe.
Ne zato što roditelja ne voli.
Nego zato što želi izbjeći emocionalni pritisak.
S druge strane, kuća u kojoj se može razgovarati bez straha od osude često ostaje mjesto kojem se djeca rado vraćaju cijelog života.
Nije potrebno postati savršen roditelj
Nijedan roditelj neće sve uraditi kako treba.
Niti je to realno očekivati.
Bitno je biti sposoban primijetiti kada nešto više ne funkcioniše.
Možda ste prije dvadeset godina morali biti strogi jer ste odgajali dijete.
Danas više ne odgajate dijete.
Danas gradite odnos sa odraslom osobom.
To zahtijeva drugačiju vrstu ljubavi.
Manje kontrole.
Više poštovanja.
Manje naredbi.
Više razgovora.
Manje straha da će pogriješiti.
Više povjerenja da će pronaći svoj put.
Jedna stvar koju odrasla djeca dugo pamte
Kako roditelji stare, često počinju brinuti:
„Hoće li me djeca posjećivati?“
„Hoće li me zvati?“
„Hoće li biti uz mene?“
Ne postoji ponašanje koje može garantovati određeni odnos, jer su porodice i životne okolnosti različiti.
Ali postoji nešto što može povećati šansu da veza ostane topla.
Neka se vaša djeca pored vas osjećaju prihvaćeno.
Neka znaju da mogu doći kada su uspješna, ali i kada pogriješe.
Da mogu govoriti, a da ih saslušate.
Da mogu imati drugačije mišljenje, a da ih zbog toga ne volite manje.
Da mogu izgraditi vlastiti život bez osjećaja da vas time izdaju.
Jer odrasla djeca možda neće uvijek pamtiti svaki savjet koji ste im dali.
Ali vrlo vjerovatno će pamtiti kako su se osjećala pored vas.
A kada se uz roditelja vežu osjećaj sigurnosti, razumijevanja, poštovanja i topline, godine mnogo teže mogu prekinuti tu povezanost.
