Ovo su 6 stvari koje majka ne bi trebala da trpi od svoje odrasle djece
- Majčinska ljubav može biti ogromna, ali to ne znači da majka treba prihvatiti baš svako ponašanje odraslog sina ili kćerke.
Majka često cijeli život pamti ono što njena djeca odavno zaborave – neprospavane noći, prve temperature, polazak u školu, strahove, suze, prve uspjehe i trenutke kada je svoje potrebe stavljala na posljednje mjesto.
Zbog toga joj može biti posebno teško kada odraslo dijete počne da je povređuje, zanemaruje ili iskorištava.
Mnoge majke tada same sebi kažu:
„To je ipak moje dijete.“
Ali ljubav prema djetetu ne znači da treba prihvatiti nepoštovanje.
Moguće je nekoga voljeti cijelim srcem i istovremeno mu jasno staviti do znanja:
„Takav odnos prema meni ne prihvatam.“
Granice nisu kazna. One su način da sačuvamo i sebe i odnos s drugima.
1. Omalovažavanje njenog života i prošlosti
Odrasla djeca ne moraju živjeti poput svojih roditelja.
Mogu imati drugačije stavove, drugačije navike i potpuno drugačiji pogled na život. To je sasvim prirodno.
Ali postoji velika razlika između toga da dijete izabere svoj put i toga da omalovažava put kojim je prošla njegova majka.
Podsmijeh njenim uspomenama, ismijavanje načina na koji je nekada živjela ili stalno ponavljanje da su njena iskustva „zastarjela“ može duboko povrijediti.
Jer iza takvih riječi često ostaje osjećaj:
„Zar sve ono što sam živjela i činila sada ništa ne vrijedi?“
Majka ne mora nikome dokazivati da njen život ima vrijednost.
Poštovanje podrazumijeva i prihvatanje činjenice da svaka generacija ima svoju priču.
2. Da bude dostupna samo kada djetetu nešto treba
Nekada se odraslo dijete javlja gotovo isključivo kada ima problem.
Treba mu novac.
Treba mu usluga.
Posvađalo se s partnerom.
Ima problem na poslu.
Treba pričuvati djecu.
I tada se podrazumijeva da će majka ostaviti sve i priskočiti u pomoć.
A kada problem prođe, ponovo zavlada tišina.
Naravno da će većina majki željeti pomoći svojoj djeci. Ali odnos ne bi trebao postojati samo kada jednoj strani nešto treba.
Ako svaki razgovor završava tako da se majka osjeća emocionalno iscrpljeno, možda je vrijeme da se zapita:
„Da li u ovom odnosu postoji mjesto i za moje potrebe?“
Majka nije neograničen izvor novca, energije i rješenja.
3. Vrijeđanje sakriveno iza „šale“
Ponižavanje ne mora uvijek biti glasno.
Ponekad dolazi kroz kratke rečenice:
„Mama, ti to ionako ne razumiješ.“
„Šta ti znaš o tome?“
„Nemoj se petljati.“
„Ma šalio sam se, šta se odmah ljutiš?“
Problem je što riječi koje se nazivaju šalom mogu ostaviti vrlo stvarnu povredu.
Ako se neko poslije takvih komentara stalno osjeća manje vrijednim, posramljeno ili nesigurno, onda nije dovoljno reći da je sve bilo samo šala.
Poštovanje se vidi i u načinu na koji razgovaramo s osobama koje su nam najbliže.
To što je neko majka ne znači da ima manju potrebu za lijepom riječju i dostojanstvenim odnosom.
4. Potpunu ravnodušnost
Ponekad nema svađe.
Nema uvreda.
Nema zahtjeva.
Postoji samo tišina.
Odraslo dijete mjesecima ne pita kako je majka, treba li joj nešto ili šta se događa u njenom životu.
Naravno da ljudi imaju posao, porodicu, djecu i brojne obaveze. Niko ne mora zvati roditelje nekoliko puta dnevno kako bi pokazao ljubav.
Ali ako se odnos godinama svodi na to da samo majka zove, pita i pokušava održati kontakt, takva jednostranost može jako boljeti.
Majka ima pravo prestati moliti za pažnju.
Ne mora stalno juriti za osobom koja joj jasno pokazuje da za odnos nema vremena ili želje.
Ponekad je upravo prestanak tog neprestanog pokušavanja prvi korak prema očuvanju vlastitog dostojanstva.
5. Iskorištavanje njene dobrote
„Ti si mi majka.“
Ova rečenica ponekad se koristi kao da je odgovor na svaki zahtjev.
Majčin stan.
Majčin automobil.
Majčin novac.
Njeno vrijeme.
Njena penzija.
Njena pomoć oko unučadi.
Naravno da nema ničeg lošeg u tome da majka pomaže odrasloj djeci kada može i želi.
Problem počinje kada pomoć više nije zahvalno prihvaćena, nego se počne podrazumijevati.
Majka ima pravo reći:
„Danas ne mogu.“
Ili jednostavno:
„Ne.“
To ne znači da manje voli svoje dijete.
Naprotiv, odraslo dijete treba razumjeti da njegova majka ima svoj život, obaveze, troškove i granice.
Pomoć ima najveću vrijednost kada dolazi iz ljubavi, a ne iz osjećaja krivice ili pritiska.
6. Da joj odrasla djeca oduzmu pravo na vlastite odluke
Kako roditelji stare, uloge se ponekad počnu mijenjati.
Djeca žele pomoći i zaštititi majku, što može biti lijepo i potrebno.
Ali postoji granica između pomoći i kontrole.
„Nemoj tamo ići.“
„Ne treba ti to.“
„Prodaj ovo.“
„Nemoj se družiti s tom osobom.“
„Ja ću odlučiti šta je najbolje za tebe.“
Sve dok je osoba sposobna donositi vlastite odluke, godine same po sebi nisu razlog da joj neko oduzme pravo da upravlja svojim životom.
Majka može pogriješiti.
Može izabrati nešto s čim se njena djeca ne slažu.
Može imati drugačije mišljenje.
Ali ona i dalje ostaje odrasla osoba koja zaslužuje poštovanje.
Briga bi trebala značiti podršku, a ne preuzimanje potpune kontrole.
Granice ne znače da je ljubav nestala
Majke često godinama uče svoju djecu kako da budu samostalna.
Ali ponekad moraju naučiti još jednu lekciju – kako da i same sačuvaju sebe kada njihova djeca odrastu.
Ljubav prema djetetu nije obaveza da se šuti na svaku uvredu.
Nije obaveza dati posljednji novac.
Nije obaveza uvijek biti dostupna.
I nije razlog da se vlastite potrebe potpuno zaborave.
Zdrav odnos između majke i odraslog djeteta trebalo bi da se temelji na ljubavi, ali i na međusobnom poštovanju.
Majka može pomoći.
Može oprostiti.
Može se prva javiti.
Može voljeti svoje dijete bez obzira na sve.
Ali istovremeno ima pravo reći:
„Volim te, ali neću dozvoliti da me ponižavaš.“
Jer žena ne prestaje biti osoba onog trenutka kada postane majka.
Ona i dalje ima svoje osjećaje, svoje potrebe, svoje dostojanstvo i pravo na mir.
A ponekad je upravo jasna granica najbolji način da se odnos između roditelja i odrasle djece ponovo izgradi na zdravijim osnovama.
