Dijete teško zaspi? Dr Rajović otkriva šta mu najčešće fali tokom dana 👇‼️
- Kada se govori o odgoju djece, većina roditelja ima istu želju: da dijete bude zdravo, sigurno, mirno i sretno. Iz te brige često nastaje potreba da ga zaštitimo od svega – pada, prljavštine, ogrebotina, penjanja, skakanja i svakog mogućeg rizika.
Međutim, upravo u toj pretjeranoj zaštiti ponekad se krije problem.
Dr Ranko Rajović, stručnjak za dječiji razvoj i neuroedukaciju, često upozorava da današnjoj djeci sve više nedostaje ono što je za njihov mozak i tijelo prirodno: kretanje, slobodna igra i istraživanje prostora.
Djeca se razvijaju kroz pokret
Dijete ne uči samo sjedeći, gledajući i slušajući. U najranijem uzrastu ono uči cijelim tijelom. Kada se okreće, puže, hvata predmete, penje se, skače, provlači se ili balansira, njegov mozak dobija važne informacije.
Svaki pokret pomaže razvoju koordinacije, ravnoteže, pažnje i snalaženja u prostoru. Zato kretanje nije samo igra. To je jedan od osnovnih načina na koji se dječiji mozak razvija.
Zašto je puzanje toliko važno?
Dr Rajović posebno naglašava značaj puzanja. Puzanje nije samo faza prije hodanja. To je složen proces u kojem dijete povezuje pokrete ruku i nogu, procjenjuje udaljenost, jača mišiće i razvija orijentaciju.
Kada dijete puže, ono istražuje svijet oko sebe. Uči kako da dođe do igračke, kako da zaobiđe prepreku, kako da procijeni prostor i kako da se potrudi da dođe do cilja.
Zato nije dobro da se dijete stalno ograničava iz straha da će se uprljati, pasti ili nešto staviti u usta. Naravno, prostor treba biti siguran, ali ne toliko kontrolisan da dijete nema priliku da se kreće i istražuje.
Pretjerana zaštita može usporiti prirodno iskustvo
Roditelji najčešće ograničavaju dijete iz najbolje namjere. Boje se da se ne povrijedi, da ne padne ili da ne napravi nered. Ali dijete kroz male izazove uči.
Kada mora malo da se potrudi da dohvati igračku, ono razvija upornost. Kada pokuša da se popne, razvija snagu i procjenu. Kada izgubi ravnotežu pa ponovo pokuša, uči kako funkcioniše njegovo tijelo.
To nisu beskorisne igre. To su mala razvojna iskustva koja grade i tijelo i mozak.
Skakanje, penjanje i trčanje nisu “neposlušnost”
Mnogi roditelji dijete koje stalno skače, trči ili se penje odmah vide kao nemirno. Međutim, djeca često upravo kroz te aktivnosti troše višak energije i razvijaju sposobnosti koje im trebaju.
Skakanje uključuje cijelo tijelo. Ono jača mišiće, razvija koordinaciju, ravnotežu i osjećaj za prostor. Penjanje pomaže djetetu da procijeni rizik, snagu i udaljenost. Trčanje oslobađa energiju i smanjuje unutrašnju napetost.
Problem nastaje kada dijete nema dovoljno prilike za takvu aktivnost tokom dana. Tada se višak energije često pojavi navečer, baš kada roditelji očekuju da se smiri i zaspi.
Zašto neka djeca teško zaspu?
Ako dijete tokom dana nije dovoljno fizički aktivno, tijelo mu nije prirodno potrošilo energiju. Mozak može biti umoran od ekrana, buke i stimulacije, ali tijelo nije dobilo ono što mu treba – pokret.
Zato se navečer javljaju odlaganje spavanja, nemir, traženje pažnje, ustajanje iz kreveta i teško smirivanje.
Dijete koje je tokom dana trčalo, skakalo, igralo se napolju i koristilo tijelo na prirodan način, često lakše ulazi u san. Ne zato što je “istrošeno”, nego zato što je njegov organizam prošao prirodan ritam aktivnosti i odmora.
Ekrani ne mogu zamijeniti igru
Savremena djeca sve više vremena provode pred ekranima, a sve manje u slobodnoj igri. Ekran može zabaviti dijete, ali ne razvija tijelo na način na koji to rade trčanje, puzanje, penjanje, skakanje ili igra s drugom djecom.
Kada dijete dugo sjedi pred ekranom, ono prima mnogo informacija, ali se malo kreće. To može dovesti do nervoze, slabije koncentracije i problema sa spavanjem.
Zato je važno da ekran ne bude glavna aktivnost dana, nego da dijete ima dovoljno prostora za pokret.
Najvažniji period za kretanje
Prema Rajovićevim objašnjenjima, period djetinjstva je dragocjen za razvoj mozga i tijela. Posebno se naglašava uzrast kada djeca imaju veliku potrebu za fizičkom aktivnošću, igrom i istraživanjem.
Ako se ta energija stalno sputava, dijete može postati nemirno, razdražljivo, teže se fokusirati ili imati problem sa snom. To ne znači da je dijete “loše” ili “neposlušno”, već da mu možda nedostaje prirodan način pražnjenja energije.
Šta roditelji mogu uraditi?
Roditelji ne moraju napraviti velike promjene preko noći. Dovoljno je da djetetu svakog dana omoguće više prirodnog kretanja.
To može biti:
igra napolju
trčanje po dvorištu
penjanje na sigurne sprave
skakanje
vožnja bicikla
igra loptom
šetnja
provlačenje, balansiranje i slobodna igra
Važno je da dijete ne bude stalno sputano rečenicama: “Ne trči”, “Ne penji se”, “Pazi, pašćeš”, “Nemoj se uprljati”. Naravno, sigurnost je važna, ali dijete mora imati prostor da uči kroz iskustvo.
Zapamtite
Dijete kojem nedostaje kretanja često to pokazuje kroz nemir, teško uspavljivanje, slabu koncentraciju ili potrebu za stalnom stimulacijom. To ne znači da roditelj radi nešto loše, nego da savremeni način života često djeci oduzima ono što im je prirodno potrebno.
Djeci ne treba savršen raspored, skupe igračke ni stalna kontrola. Treba im prostor da se kreću, istražuju, pokušavaju, griješe i ponovo pokušavaju.
