„Prvo bi stigla kazna, a tek onda razgovor“: Džidža Stojković otvoreno progovorila o odrastanju uz stroge roditelje
Pjevačica Aleksandra Stojković Džidža, kćerka poznatog harmonikaša Dragana Stojkovića Bosanca, jednom prilikom iskreno je govorila o svom odrastanju i pravilima koja su vladala u njihovom domu. Njena priča iznenadila je mnoge, jer je otkrila koliko su joj roditelji bili strogi i koliko je disciplina obilježila njeno djetinjstvo i mladost.
Džidža je priznala da tokom odrastanja nije imala slobodu kakvu su imale njene vršnjakinje. Kako je ispričala, kod nje su pravila bila veoma jasna i precizna, a svako odstupanje od dogovorenog vremena ili ponašanja povlačilo je ozbiljnu reakciju roditelja.
Posebno se sjeća perioda kada je počela izlaziti, jer se tada tačno znalo kada mora biti kod kuće. Ako bi zakasnila ili se ne bi javila na vrijeme, kod kuće bi je čekala stroga reakcija, najčešće od majke. Ispričala je da kod nje nije bilo mogućnosti da prespava kod prijateljica, niti da smišlja izgovore kao što su to radile neke njene drugarice. Takve stvari, kako kaže, u njenoj kući jednostavno nisu dolazile u obzir.
Iako danas živi samostalno, Džidža priznaje da i dalje osjeća određenu vrstu roditeljske kontrole. Kroz iskren ton naglasila je da ima utisak kako je taj nadzor uvijek prisutan, zbog čega ponekad smatra da ni sada nema potpunu slobodu da živi onako kako bi željela.
Osim porodičnih pravila, posebno su joj teško padali komentari njenog oca Dragana Stojkovića Bosanca, naročito onda kada bi je javno kritikovao pred kamerama. Prisjetila se da su je njegove riječi često najviše boljelo upravo zato što su dolazile od oca, a ne od nekog sa strane. U tim trenucima znala je potražiti pogled svoje majke, nadajući se podršci, ali je, kako kaže, ona najčešće bila na Bosančevoj strani.
Prema njenim riječima, u njihovoj kući je uglavnom važilo pravilo da je otac taj koji je uvijek u pravu. Tako je bilo ne samo s njom, već i tokom odrastanja njenog brata. Ipak, uprkos čestim raspravama, Džidža ističe da se odnos između nje i oca brzo smiri. Kako kaže, iako znaju jedno drugome reći svašta u afektu, pomirenje obično dođe veoma brzo.
Zanimljivo je da, uprkos svemu što je prošla, Džidža s puno poštovanja govori o braku svojih roditelja. Ističe da su njih dvoje zajedno još od srednjoškolskih dana i da je ponosna što su uspjeli sačuvati svoj odnos kroz toliko godina. Upravo zbog toga priznaje da bi i sama jednog dana voljela imati brak sličan njihovom – stabilan, dugotrajan i temeljen na zajedništvu.
Njena ispovijest pokazuje da odrastanje uz stroge roditelje može ostaviti dubok trag, ali i da porodična povezanost, bez obzira na nesuglasice, često ostaje snažna i neraskidiva. Iza strogih pravila, zabrana i kritika, Džidža danas ipak prepoznaje i ljubav, brigu i želju roditelja da je izvedu na pravi put.
Iako je njeno odrastanje bilo obilježeno strogim pravilima i velikom disciplinom, Aleksandra Stojković Džidža danas na taj period gleda s drugačije perspektive. Pravila koja su joj nekada djelovala prestrogo danas razumije kao dio načina na koji su njeni roditelji pokušavali da je zaštite i usmjere na pravi put.
Njena priča pokazuje koliko porodični odnosi mogu biti složeni – ponekad puni neslaganja, kritika i rasprava, ali istovremeno ispunjeni brigom i povezanošću koja se ne može lako prekinuti. Uprkos svim izazovima, Džidža ne krije da poštuje i cijeni stabilnost braka svojih roditelja, koji su zajedno još od mladosti.
Na kraju, njena ispovijest podsjeća da iza strogog odgoja često stoje ljubav, odgovornost i želja roditelja da svojoj djeci pruže najbolje što znaju. Danas, kada je odrasla i gradi vlastiti put, Džidža priznaje da bi jednog dana voljela imati odnos i porodicu koja će trajati jednako dugo i snažno kao ona u kojoj je odrasla.
