Danas oplakujemo gubitak talentovanog glumca Žarka Lauševića koji je preminuo u 63. godini od teške bolesti. To je trenutak duboke tuge dok razmišljamo o njegovom izvanrednom putovanju i dubokim emocijama koje je ovjekovječio na stranicama svog književnog djela.
Na stranicama njegovog književnog remek-djela pod naslovom “Sve prolazi, čak i za život”, nalazi se iskreno i dirljivo pismo koje je napisao sam autor, upućeno njegovoj voljenoj supruzi Aniti. Oh, moja anđeoska Anita, predobra si za riječi! Prisutan sam i moja ljubav prema tebi nema granica, nalik na nepokolebljivu odanost psa koji se ne bi usudio da otme hranu iz tuđih ruku.
Dok magla obavija rane sate trećeg dana u decembru, prelazeći dubinama ove tajanstvene strane zemljine kore, ploveći njenom ogromnom svešću, strasno srodna drskosti „Jebitera“ Milića iz Mačve, na kraju pronalazim put do samo tvoje stopalo. I ostaću u toj poziciji, slično kao lojalni pas, sve dok me ne otpustite s istim zanemarivanjem kao što bi otjerali psa lutalicu, ili, alternativno, ne ukažete mi mali gest naklonosti, iako na snishodljiv način, koji podsjeća o tome kako se može pomilovati psa po glavi. U slučaju da ovo pismo bude presretnuto, ne bi trebalo biti šok za primanje sljedećeg od odgajivačnice.
Da, jučer sam se bavio samozadovoljstvom, i to zbog tebe. Našla sam se primorana da to učinim, jer je to poznato iskustvo koje me osnažuje i prenosi u drugačije stanje bića, povećavajući moju muškost. Međutim, uprkos ovom činu, to samo stvara iluziju o tome ko ja zaista jesam, jer me ne definiše samo ovaj aspekt mog života. Svako jutro, to je ono što me probudi iz sna i vodi kroz dan, da bi me na kraju vratilo tamo odakle sam počeo.
