Ako ste ikada imali priliku da komunicirate sa djetetom između 3 i 4 godine, možda ste primijetili da ono posjeduje nevjerovatnu žeđ za znanjem i istinsku radoznalost za svijet oko sebe. Kao da su im umovi poput sunđera, koji neprestano upijaju nove informacije i traže nova iskustva. Uobičajen je refren među roditeljima da uzviknu: “Nema šanse da ikada prestane da pita zašto i kako!
1.Odgovornost za učenje i školu je na djetetu
Roditelji bi trebali postupno prenositi odgovornost za školu na svoju djecu, prateći njihov uzrast. To uključuje postupno prepuštanje brige oko torbe, zadaće i drugih obveza. Iako prvašići možda neće odmah preuzeti sve odgovornosti, većina djece tijekom prvog razreda može preuzeti brigu o svojim školskim obavezama. Važno je naglasiti da dijete ide u školu zbog sebe, a roditelji trebaju poticati motivirajući pristup kroz razgovore o djetetovim osobnim ciljevima, interesima i korisnosti školovanja za njihovu budućnost.
2.Podržavati, ohrabrivati, poštovati
Roditelji trebaju zamijeniti negativne izraze poput kritike i prijetnji podrškom, ohrabrivanjem i povjerenjem u sposobnosti djeteta. Važno je izbjegavati destruktivne komentare koji narušavaju samopouzdanje djeteta. Umjesto toga, roditelji trebaju pružiti razumijevanje, toleranciju na pogreške te usmjeriti pažnju na dijete, potičući motivaciju kroz stvarne riječi i postupke. Djeca trebaju podršku u savladavanju izazova, uz pravu mjeru pomoći i osjećaj zadovoljstva u postizanju ciljeva.
3.Primjer vrijedi više nego riječi
Djeca koja uživaju u učenju često dolaze iz obitelji gdje se cijeni znanje, potiče postavljanje pitanja te podržava intelektualne rasprave. Roditelji tih djece potiču istraživački duh, razlikuju raspravu od svađe te cijene dobar argument. Aktivnosti kao posjeti muzejima, galerijama i drugim mjestima gdje se stječu nove informacije također oblikuju djetetov intelektualni rast. Dijete koje raste u takvoj stimulirajućoj okolini često razvija znatiželju i ljubav prema učenju.
