Zašto su Japanci vitalni i zdravi i u dubokoj starosti: Tri navike koje bi svako nakon 40. godine trebao usvojiti
Zašto mnogi Japanci i u osamdesetim i devedesetim godinama djeluju živahnije i zdravije od mnogih ljudi koji su tek zagazili u pedesete? Djelomično je to pitanje genetike, ali naučnici i istraživači već odavno ukazuju na to da su ključ ipak njihove svakodnevne navike.
Japan je među vodećim zemljama po broju stogodišnjaka, a način života Japanaca, njihova ishrana, svakodnevna rutina i odnos prema životu igraju veliku ulogu u tome. Evo tri osnovne navike koje im pomažu da zadrže vitalnost i dugovječnost – i koje bi svako od četrdesete godine trebalo razmotriti i usvojiti.
1. Hara hači bu – jedi dok nisi sasvim sit
Ova drevna praksa potiče s Okinave, poznate po velikom broju stogodišnjaka. Fraza “hara hači bu” znači: “Prestani jesti kad si 80% sit.” Drugim riječima – ne čekajte da se potpuno zasitite, već ustanite od stola dok još osjećate laganu glad.
U početku, ovakav pristup može djelovati neobično, posebno ako dolazite iz kulture u kojoj se obrok smatra potpunim tek kad ste siti do posljednjeg zalogaja. Ali mnogi koji praktikuju ovaj princip primjećuju pozitivne promjene već nakon nekoliko sedmica: manje težine u stomaku, više energije, bolja koncentracija i čak postepeno smanjenje tjelesne mase.
Japanci vjeruju da prejedanje ubrzava proces starenja, dok umjerenost u jelu pomaže da tijelo ostane vitalno. Njihovo geslo glasi: “Jedi umjereno da bi živio duže.”
2. Šikimori – kretanje kao stil života, ne kao sport
U Japanu nije nužno ići u teretanu da biste ostali aktivni. Umjesto toga, njeguje se kultura svakodnevnog kretanja – lagane jutarnje vježbe, hodanje, kućni poslovi, rad u bašti, uspinjanje stepenicama.
Stariji ljudi u Japanu često šeću, vježbaju tai chi, pjevaju, plešu ili jednostavno vode aktivan svakodnevni život. Cilj nije sportski rezultat, već stalna aktivnost i izbjegavanje sjedilačkog načina života.
Ova navika je jednostavna za primjenu – umjesto vožnje automobilom, idite pješke do prodavnice. Umjesto lifta, izaberite stepenice. Dodajte kratke šetnje ujutro ili navečer. Svaka sitnica se računa, jer dosljednost u malim pokretima donosi dugoročne koristi.
3. Ikkai-ichie – cijenite sadašnji trenutak
Japanska filozofija “ikkai-ichie” doslovno znači: “samo jednom, samo ovaj put”. Ona nas podsjeća da je svaki susret i svaki trenutak jedinstven i da se nikada više neće ponoviti na isti način.
To nije samo filozofski koncept, već način razmišljanja koji oblikuje svakodnevni život Japanaca. Biti prisutan u trenutku, primijetiti miris cvijeta, zvuk lišća, pogled dragih ljudi – sve to doprinosi unutrašnjem miru i zadovoljstvu.
Ova praksa umanjuje stres, pomaže u borbi protiv anksioznosti i uči nas da više uživamo u životu, bez žurbe i nepotrebne brige za ono što je bilo ili što će biti.
Zaključak:
Japanska tajna dugovječnosti ne krije se u skupim tretmanima ili naprednim dijetama, već u jednostavnim navikama koje svako može primijeniti: umjerenoj ishrani, svakodnevnom kretanju i svjesnom življenju u sadašnjem trenutku. Ako ih usvojimo na vrijeme, možda i sami dočekamo stotu – zdravi, aktivni i nasmijani.
Ako želiš, mogu ti pripremiti i verziju za objavu na blogu ili društvenim mrežama s uvodom i pozivom na interakciju.
Te tri navike ne zahtijevaju velike promjene, ali mogu donijeti velike rezultate – i produžiti život ne samo u godinama, već i u kvaliteti.
