Sat sudnjeg dana: Svijet danas čeka poruku o budućnosti

Danas su pogledi svjetske javnosti usmjereni ka Chicagu, gdje će naučnici iz organizacije “Bulletin of the Atomic Scientists” objaviti novo ažuriranje položaja kazaljki na Satu sudnjeg dana.

Prošle godine kazaljke su postavljene na zastrašujućih 89 sekundi do ponoći, a današnja odluka mnoge drži u neizvjesnosti – hoće li čovječanstvo biti simbolično gurnuto još bliže “teoretskom trenutku” globalne katastrofe.

Dok pojedini mediji već najavljuju mračan scenario i govore o “neizbježnom” pomjeranju prema uništenju, vjernici su pozvani na trezvenost, mir i molitvu, gledajući sve kroz prizmu Božje suverenosti i nade koja ne zavisi od naslova u novinama.

Šta zapravo predstavlja Sat sudnjeg dana?

Ovaj sat je prvobitno nastao 1947. godine kao upozorenje čovječanstvu na opasnost od nuklearnog rata. Međutim, s vremenom je postao širi simbol globalnih prijetnji – od nuklearnih napetosti i geopolitičkih kriza, pa sve do klimatskih promjena i napredne umjetne inteligencije.

Ipak, koliko god ljudi pomjerali kazaljke kao znak straha, kršćanska perspektiva ostaje čvrsta: historija nije stihija. Prema izvještajima koje prenosi Charisma News, vjernik ne posmatra svijet kao niz slučajnih događaja koji jure prema haosu, nego kao put koji je u rukama Onoga koji jedini zna “dan i čas”.

Kad naslovnice viču “apokalipsa”, vjernik se sjeća istine

U trenutku kada se govori o ratovima, nemirima i prijetnjama, prisjećamo se Isusovih riječi iz Matejevog evanđelja – da se ne uznemirujemo kada čujemo za takve stvari.

Za svijet, ponoć na ovom satu simbol je kraja i ništavila. Ali za kršćanina, približavanje “kraju” nije poziv na paniku, nego podsjetnik na novi početak i pobjedu Kristovog kraljevstva.

Umjesto straha – duhovna budnost

Zato ovaj dan ne mora biti dan tjeskobe. Može biti dan duhovne budnosti, sabranosti i pouzdanja. Bez obzira na to šta će naučnici danas objaviti, naša sigurnost ne stoji na ljudskim procjenama, političkim sporazumima ili “sekundama do ponoći”, nego u Spasitelju koji je rekao da je pobijedio svijet.

Dok svijet broji sekunde do uništenja, vjernik broji korake prema Gospodinu – svjestan da prava budućnost ne zavisi od atoma i straha, nego od Božje milosti i obećanja.

U danima poput ovog, kada se govori o “sekundama do ponoći”, čovjek lako osjeti stezanje u prsima. Nije ni čudo: naslovnice vole dramatične riječi, a strah se širi brže od istine. Međutim, postoji jedna stvar koju moramo jasno razdvojiti: Sat sudnjeg dana je simbol ljudske procjene, dok je Božja riječ temelj vjere i nade.

Kazaljke se pomjeraju gore-dolje, politike se mijenjaju, naučna upozorenja dolaze u talasima, a mi — ljudi — često reagujemo impulsno: ili panikom, ili ravnodušnošću. I jedno i drugo je opasno. Panika nas slomi, ravnodušnost nas uspava. A ono na šta nas vjera poziva je treće: duhovna budnost.

🕯️ Budnost nije strah – budnost je bistrina

Duhovna budnost znači da ne živimo kao da je sve vječno, ali ni kao da je sve izgubljeno. To znači da:

ne ignoriramo stvarnost,

ali je ne pretvaramo u idola,

i ne dajemo strahu posljednju riječ.

Jer strah uvijek traži kontrolu: “Šta ako?”, “Šta će biti?”, “Ko je kriv?”, “Gdje je izlaz?”
Vjera, s druge strane, traži oslonac: “Gospodine, vodi me kroz ovo.”

✝️ “Ponoć” za svijet i “novo jutro” za vjernika

Za mnoge ljude, pomjeranje kazaljki je poruka da je “kraj blizu”, da nema smisla, da dolazi ništavilo. Ali kršćanska nada ne stoji na pretpostavci da se istorija raspada bez cilja. Ona stoji na uvjerenju da je Bog iznad vremena, iznad panike i iznad ljudskih kalkulacija.

Zato se vjernik ne raduje tuđoj propasti, niti priželjkuje katastrofu — naprotiv. Vjernik moli za mir, za razum, za obraćenje srca, za prestanak ratova i za mudrost onih koji odlučuju. Ali u isto vrijeme zna: ništa ne može izmaknuti Božjoj ruci.

🌍 Umjesto da čekamo “objavu”, pitanje je: kakvi smo mi danas?

Najdublja poruka ovakvih dana nije “šta će oni reći u Chicagu”, nego:
šta ćemo mi uraditi u svom životu danas?