Nakon što se sa suprugom preselila u Kosjelić, te u procesu sređivanja imanja koje je naslijedila od majke i renoviranja fabrike, Tijana Marić je, naravno, odlučila da se bavi mlinarstvom i pretvori ga u dobar porodični biznis. Sada se čini da njena odluka nije bila pogrešna. – Vodenicu je pre 133 godine sagradio moj deda Milovan Joksimović, posle njega vlasnici su bili pradeda Velimir, a potom deda Milovan. Moja majka je fabriku dobila podjelom imovine i prenijela mi je zajedno sa svojom imovinom. Od djetinjstva sam poznavao čamce jer smo se kao dijete dosta vremena igrali po selu, ali nikad nisam mislio da ću to raditi.
![](http://megathemes.info/wp-content/uploads/2024/02/3811635_391546158-17942713172716133-5999960899608549626-n_ff.jpg)
![](http://megathemes.info/wp-content/uploads/2024/02/3811638_385382116-6587576687998512-356551108989486796-n_ff.jpg)
![](http://megathemes.info/wp-content/uploads/2024/02/3811803_potocara_ls.jpg)
Samo razumevanje nematerijalne vrednosti vodenica i duha koji sadrži doveli su do stvaranja malog brenda – Dedina vodenica 1892 – zasnovanog na tradicionalnom načinu mlevenja potočara vodenica u selu Seča Reka kod Kosjelića – otkriva Tijana. Kako kaže, na ideju je došla kroz sve veću potražnju potrošača za hranom bez glutena, budući da kukuruz kao sastojak ne sadrži gluten. -U našoj fabrici meljemo samo kukuruz. Proizvodimo 3 vrste kukuruznog brašna: projino bijelo, projino bijelo (od domaćeg osmaka) i projino crveno (od domaćeg crvenog kukuruza), što je postalo sve veći trend. Posebno smo ponosni na Osmarkovo brašno jer se radi o staroj autohtonoj sorti kukuruza koja je danas vrlo rijetka zbog niskih prinosa, ali se smatra da je najkvalitetnije. Brašno koje proizvodimo je od integralnog kukuruza i veoma je kvalitetno jer se sama tehnologija mlevenja zasniva na sporom hladnom mlevenju i brašno zadržava sve hranljive materije kukuruza, rekla je ona.