Kako zakoračite u cenjeno carstvo lekarskog svetilišta dr Aleksandra Babića, ravnodušnost postaje nedostižno stanje. Gledajući u sjajnu figuru koja sjedi ispred vas, ukrašena netaknutom odjećom svoje profesije, blistav osmijeh krasi njegovo lice, naglašavajući njegovu nepokolebljivu odlučnost.
Aleksandar je hrabro vodio šestogodišnji rat protiv podmuklog neprijatelja poznatog kao cistična fibroza, zlonamjernog protivnika koji nemilosrdno i metodično svojim žrtvama nanosi sporu i mučnu smrt.
Od trenutka mog rođenja, sudbina mi je pružila izazov, dajući mi predispoziciju za cističnu fibrozu. Međutim, sudbina mi je spremila više jer je otkriveno da imam Kartagenerov sindrom, rijetko stanje koje uzrokuje preokret mojih unutrašnjih organa poput ogledala. Bilo je to 2017. godine kada je sve uzelo težak zaokret; nemilosrdni napadi upale pluća mučili su moje zdravlje i našla sam se na milost i nemilost ove iscrpljujuće bolesti. Danas ponizno priznajem svoj put do dr Ace, prenoseći svoju priču za „Blic“. Izvanrednih petnaest godina svoju nepokolebljivu posvećenost posvetio je plemenitoj stvari Doma zdravlja, dajući svoju neprocjenjivu stručnost Službi hitne pomoći na dodatne dvije godine. Njegova duboka posvećenost ne poznaje granice, jer nesebično brine o nebrojenim pacijentima, a da nikada ne vodi računa. Čak i usred svojih ličnih borbi, odlučio je da ostane na čelu životnog bojnog polja.
Moje tijelo je razvilo alergije na uobičajene tvari kao što su prašina, duhan i životinjska dlaka, između ostalog. 2017. godina se pokazala kao vrijeme velike složenosti za mene jer sam marljivo istraživao razne lijekove uključujući suplemente, specijaliziranu opremu i prilagođavanja ishrane, sve u potrazi za obnavljanjem i očuvanjem svog zdravlja. Nažalost, uprkos mojim nepokolebljivim naporima, moja pluća su se pokazala kao krhka, podlegla su kolapsu bez upozorenja. Shodno tome, pronašao sam utjehu u stalnom prisustvu fiksnog koncentratora kako na svom radnom mjestu tako iu granicama mog skromnog prebivališta.
