Halidov prijatelj otkrio: „Imao je dva, tri čovjeka koji su ga prevarili, ali im je halalio“

Komemoracija legendarnog pjevača Halida Bešlića okupila je veliki broj njegovih prijatelja, kolega i poštovalaca. Sala je bila ispunjena tugom, suzama i iskrenim riječima o čovjeku koji je svojim glasom obilježio čitave generacije i ujedinio ljude širom regije.

Halid Bešlić bio je mnogo više od pjevača – bio je simbol jednostavnosti, narodne topline i iskrene emocije.

Njegove pjesme, u kojima su se preplitale tuga i nada, ljubav i bol, bile su most među narodima, jezicima i kulturama. Malo je umjetnika koji su, kao on, uspjeli ujediniti ljude različitih vjera i porijekla – upravo kroz muziku.

🌹 Čovjek koji nije znao za neprijateljstvo

Za razliku od mnogih velikih zvijezda koje su tokom karijere imale sukobe, Halid nikada nije živio u konfliktu.
Kolege ga opisuju kao skromnog, smirenog i plemenitog čovjeka koji je svima pristupao s poštovanjem.

„Bio je jedan od rijetkih koji nije znao što znači neprijateljstvo. Sa svima je bio dobar, svugdje rado viđen gost. Njegova pjesma je spajala i mirila mnoge“, kazali su njegovi prijatelji i saradnici.

Njegov odlazak ostavio je prazninu ne samo u muzičkom svijetu, već i u svakodnevici običnih ljudi.
Uz njegove stihove mnogi su odrastali, voljeli, tugovali, pa čak i nalazili snagu u teškim trenucima.
Njegov glas, pun topline i emocije, ostat će dio kolektivnog sjećanja Balkana.

Halidov prijatelj Vlado: „Zavarali su ga, ali im je halalio“

Na komemoraciji je posebno dirljiv govor održao Vlado Pejić, Halidov dugogodišnji vozač i blizak prijatelj.
Otkio je dio Halidove prirode koji mnogi nisu znali – njegovu sposobnost da oprosti, čak i onima koji su ga povrijedili.

„Imao je dva, tri čovjeka koji su ga prevarili oko posla. Zavarali su ga za neke pare. Bio je ljut, pa s njima više nije htio razgovarati, ali im je na kraju halalio. Govorio je: ‘Ma neka, kao da ih nikad nisam ni imao.’ Takav je bio – nikad nije nosio mržnju u sebi“, ispričao je Pejić.

Te riječi najbolje opisuju Halida – čovjeka koji je znao koliko je oprost važan, a mir neprocjenjiv.

Ništa više neće biti kao prije

Vlado je kroz suze dodao kako je Halid i nakon decenija slave ostao isti čovjek iz naroda – pristupačan, jednostavan i topao.

„Ništa više neće biti kao što je bilo. Na njegovoj pumpi i oko motela sad je pustara. Dok je on bio tu, sve je živjelo. Ljudi su dolazili iz svih krajeva, samo da ga vide i popiju s njim kafu. Nema čovjeka koji ovih dana nije zvao da pita za njega“, rekao je potreseno.

Ta jednostavna slika – Halid s kafom u ruci, nasmijan i otvoren za svakog prolaznika – ostaje simbol njegove ljudskosti.

Čovjek koji je zračio dobrotom i vjerovao u ljude

Halid nikada nije tražio priznanja.
Pomagao je mnogima – tiho, bez kamera i bez hvalisanja.
Njegovi prijatelji svjedoče da je imao veliko srce i razumijevanje za tuđu nevolju.
Vjerovao je u ljude i uvijek tražio dobro, čak i tamo gdje ga drugi nisu vidjeli.

Njegove pjesme – „Miljacka“, „Romanija“, „Prvi poljubac“ – ostaju žive, jer u njima pulsira iskrena emocija običnog čovjeka.
Publika u njima prepoznaje istinu, a upravo je ta iskrenost bila razlog zbog kojeg je Halid bio – i ostao – voljen bez granica.

Smrt Halida Bešlića ostavila je tihu prazninu – onu koja se ne može ispuniti riječima.
Ali ono što ostaje iza njega veće je od prolaznosti.
Ostale su njegove pjesme, sjećanja i osmijesi ljudi koji su ga voljeli, ali i priče poput ove – o opraštanju, dobroti i skromnosti.

„Bio je čovjek koji nije znao mrziti. Kad bi mu učinili nepravdu, rekao bi samo – neka, Allah sve vidi.“

U vremenu kada se često zaboravlja šta znači biti čovjek, Halid nas je svojim životom podsjetio da se veličina ne mjeri slavom, već dušom.
I zato, iako ga više nema među nama, Halid Bešlić ostaje živ – u svakom stihu, u svakoj emociji, i u svakom srcu koje je dotaknuo svojom pjesmom.