Manjak kulture otkrivaju ove 4 navike
- Lijepa odjeća, pažljivo odabrane riječi i prijatan osmijeh mogu ostaviti dobar prvi utisak. Ipak, način na koji se neko odnosi prema drugima mnogo više govori o njegovim manirima.
To se najbolje vidi u svakodnevnim situacijama: kada nešto ne ide po planu, kada treba priznati grešku ili kada razgovaramo s osobom od koje nemamo nikakvu korist.
Iako se ovakve osobine često pripisuju ženama, nepristojnost nije vezana za spol. Sljedeća četiri obrasca ponašanja mogu narušiti svaki odnos, bez obzira na to ko ih pokazuje.
1. Tuđe vrijeme i trud uzima zdravo za gotovo
Povremeno kašnjenje može se dogoditi svakome. Razlika je u tome hoće li osoba javiti da kasni, izviniti se i pokazati da razumije kako je uticala na tuđi dan.
Problem nastaje kada se kašnjenje stalno ponavlja, dogovori otkazuju u posljednjem trenutku, a od drugih očekuje da se uvijek prilagode.
Slično je i u razgovoru. Stalno prekidanje, gledanje u telefon dok neko govori ili ignorisanje tuđeg mišljenja ostavljaju poruku da sagovornik nije važan.
Poštovanje se pokazuje jednostavnim postupcima: saslušati, zahvaliti, održati dogovor i priznati kada nekoga nepotrebno opteretimo.
2. Neslaganje pretvara u vrijeđanje i ponižavanje
Svako se ponekad naljuti ili kaže nešto nepromišljeno. Međutim, postoji razlika između izražavanja ljutnje i namjernog povređivanja drugih.
Vrijeđanje, ismijavanje, prijetnje i omalovažavanje ne postaju prihvatljivi zato što je neko uznemiren. Posebno je neugodno kada osoba pravi scenu kako bi posramila sagovornika ili ga prisilila da popusti.
Ni tiho izgovorena uvreda nije pristojna samo zato što nije praćena vikanjem. Važni su sadržaj i namjera, a ne isključivo jačina glasa.
Kulturna komunikacija dopušta odlučnost. Možemo reći „ne“, izraziti nezadovoljstvo i postaviti granicu bez napada na tuđe dostojanstvo.
3. Ljubaznost pokazuje samo prema onima od kojih nešto očekuje
Mnogo toga otkriva odnos prema konobarima, prodavačima, čistačima i drugim ljudima koji rade uslužne poslove.
Osoba koja je srdačna prema nadređenima, a bahata prema zaposlenima koje smatra manje važnim, pokazuje da njena ljubaznost zavisi od položaja sagovornika.
Naređivanje, podrugljiv ton i ponižavanje zbog greške nisu znak visokih standarda. Na problem se može ukazati jasno i mirno, uz zahtjev da se ispravi.
Cijena odjeće, šminka, frizura ili nečiji ukus pritom nisu mjerilo kulture. Mnogo je važnije da li osoba ljudima oko sebe pruža jednako osnovno poštovanje.
4. Tuđu privatnost koristi kao temu za zabavu
Postoji razlika između traženja savjeta o nekom odnosu i prepričavanja tuđih problema radi pažnje ili zabave.
Širenje neprovjerenih priča, otkrivanje povjerenih tajni i ismijavanje nečijih teškoća narušavaju povjerenje. Posebno kada se pred osobom pokazuje bliskost, a u njenom odsustvu govori sasvim drugačije.
Prije nego što nešto prenesemo, vrijedi se zapitati: znamo li da je tačno, imamo li pravo to dijeliti i čemu će taj razgovor poslužiti?
Diskrecija i sposobnost da se ne pridružimo ponižavanju drugih važan su dio pristojnog ponašanja.
Jedan loš trenutak nije cijela osoba
Niko nije besprijekoran. Umor, stres i težak dan mogu uticati na ponašanje, pa nije pravedno donositi konačan sud na osnovu jedne situacije.
Više govori ono što se ponavlja — i način na koji osoba reaguje kada joj se ukaže da je nekoga povrijedila. Može li saslušati primjedbu, izviniti se i promijeniti postupak?
Dobri maniri nisu takmičenje u savršenstvu. Njihova osnova je obzir: svijest da i drugi imaju svoje vrijeme, osjećaje i granice koje zaslužuju poštovanje.
