Ovako su naše bake radile
- Nekada, kada vodovodna mreža nije bila dostupna u svakom domaćinstvu, ljudi su se uglavnom oslanjali na bunare, izvore i riječnu vodu. Nakon obilnih kiša ili poplava voda je često postajala mutna, dobijala neugodan miris ili okus, pa su domaćice koristile različite trikove kako bi je učinile prijatnijom za upotrebu.
Jedan od neobičnijih običaja koji se prenosio s generacije na generaciju bio je stavljanje nekoliko šibica u šerpu s vodom.
Danas zvuči neobično, ali u vrijeme kada nije bilo savremenih filtera i dostupnih sredstava za prečišćavanje vode, ljudi su koristili ono što su imali pri ruci.
Zašto su stavljali šibice u vodu?
Vjerovalo se da sumporna jedinjenja povezana s glavom šibice mogu pomoći u ublažavanju neprijatnog mirisa vode, naročito ako je voda imala miris mulja, ustajalosti ili bunara.
Zbog toga su pojedine domaćice stavljale dvije ili tri šibice u veću količinu vode, a zatim vodu prokuhavale.
Takav postupak nije bio zamjena za pravo prečišćavanje vode. Bio je više narodni pokušaj da se poprave njen miris i okus u vrijeme kada boljih mogućnosti često nije bilo.
Prokuhavanje je bilo najvažniji dio postupka
Bez obzira na korištenje šibica, voda se nakon toga obično prokuhavala.
Zagrijavanje vode do ključanja može uništiti veliki broj mikroorganizama koji predstavljaju zdravstveni rizik, zbog čega je upravo prokuhavanje predstavljalo mnogo važniji dio cijelog postupka.
Međutim, čak ni prokuhavanje ne može ukloniti sve vrste zagađenja.
Na primjer, neće ukloniti teške metale, određene hemikalije niti sve druge štetne materije koje se mogu nalaziti u kontaminiranoj vodi.
Zašto ovaj trik danas nije dobra ideja?
Savremene šibice nisu napravljene za kontakt s hranom ili vodom za piće.
Njihove glave, osim hemijskih spojeva koji omogućavaju paljenje, mogu sadržavati različita veziva, punila i druge materije. Zbog toga nije preporučljivo ubacivati šibice u vodu koju namjeravate piti ili koristiti za pripremu hrane.
Drugim riječima, ono što je nekada bilo narodno rješenje u nedostatku boljih mogućnosti danas treba posmatrati prvenstveno kao zanimljiv običaj iz prošlosti, a ne kao savjet za svakodnevnu upotrebu.
Šta uraditi ako voda ima neugodan miris ili je mutna?
Danas postoje mnogo sigurniji načini.
Ako se u vodi nalaze vidljive čestice, ostavljanje vode da odstoji može omogućiti da dio taloga padne na dno.
Kod sumnje na mikrobiološku kontaminaciju prokuhavanje može biti korisna privremena mjera, ali ne rješava svaki mogući problem s kvalitetom vode.
Filteri s aktivnim ugljem mogu pomoći kod određenih mirisa, okusa i nečistoća, ali ni oni nisu univerzalno rješenje za sve vrste zagađenja.
Ako se voda koristi iz privatnog bunara ili izvora i postoji sumnja u njen kvalitet, laboratorijska analiza je najsigurniji način da se utvrdi šta se zaista nalazi u njoj.
Stari trik koji je ostao kao zanimljiva priča
Naše bake i djedovi često su se morali snalaziti s onim što su imali. Mnogi kućni trikovi nastali su upravo iz takvih okolnosti i kasnije su se prenosili kao dio porodične tradicije.
Stavljanje šibica u šerpu s vodom jedan je od tih neobičnih običaja.
Ipak, danas, kada postoje mnogo pouzdaniji načini kontrole i tretiranja vode, nema potrebe eksperimentisati sa šibicama.
Kada je voda za piće u pitanju, sigurnost je važnija od bilo kojeg starog kućnog trika.
