Noge vas neće boljeti kao prije: Ovo je pravilo o kojem se malo govori, a tijelo ga nikada ne zaboravlja
- Možete kupovati najskuplje kreme, mijenjati obuću, piti razne dodatke, ići na masaže i tražiti brzo rješenje za bolne zglobove, ali postoji jedna istina koju mnogi primijete tek kasnije: što više čovjek štedi svoje noge, one vremenom postaju sve slabije.
Na prvi pogled zvuči čudno, jer kada nas nešto boli, prirodno je da želimo mirovanje. Ali ako se kretanje potpuno smanji, tijelo se polako navikava na neaktivnost. Mišići slabe, ravnoteža postaje nesigurnija, korak kraći, a čovjek sve više počinje hodati oprezno, kao da se plaši vlastitog tijela.
Starost se ne vidi samo na licu, borama ili sijedoj kosi. Ona se često najprije primijeti u hodu. Kada korak izgubi sigurnost, kada osoba počne gledati samo pod noge, kada se kreće sporo i ukočeno, tijelo šalje jasnu poruku da mu nedostaje pokret.
Mnogi misle da je problem samo u godinama ili zglobovima, ali stručnjaci za rad mozga i nervnog sistema često naglašavaju da je kretanje mnogo više od običnog pomjeranja nogu. Mozak i tijelo rade zajedno, a noge svakim korakom šalju važne informacije mozgu.
Dok je čovjek mlad, o tome gotovo ne razmišlja. Hoda, penje se uz stepenice, trči, okreće se, održava ravnotežu i sve to radi automatski. Stopala, koljena, mišići, tetive i kičma neprestano šalju signale mozgu o položaju tijela, podlozi, stabilnosti i sigurnosti pokreta.
Ali savremeni način života sve je udobniji.
- Lift umjesto stepenica.
- Automobil umjesto šetnje.
- Dugo sjedenje umjesto kretanja.
- Mekane papuče umjesto aktivnog oslonca stopala.
- Strah od pada umjesto vježbanja ravnoteže.
I tako, malo po malo, noge prestaju biti snažan oslonac, a mozak dobija sve manje korisnih informacija iz tijela.
Stopala nisu samo dio tijela koji nas drži na zemlji. Ona su kao važan senzorski centar. Na tabanima se nalazi veliki broj nervnih završetaka koji mozgu javljaju kakva je podloga, da li stojimo stabilno, kako raspoređujemo težinu i koji mišići treba da se uključe da bismo ostali uspravni.
Svaki korak je mala vježba za mozak. Svaki odlazak u šetnju, svako penjanje uz stepenice, svako svjesno održavanje ravnoteže čuva vezu između nervnog sistema i tijela.
Kada se kretanje smanji, tijelo počinje štedjeti energiju. Ono što se ne koristi, postepeno slabi. Mišići gube snagu, zglobovi pokretljivost, a mozak sve manje vjeruje pokretima. Zbog toga osoba postaje nesigurnija, iako je možda problem počeo samo od manjka svakodnevnog kretanja.
Zato noge ne treba čuvati tako što ćemo ih potpuno izbjegavati koristiti. Treba ih čuvati pametno – redovnim hodanjem, laganim vježbama, istezanjem, umjerenim penjanjem uz stepenice i pokretima koji vraćaju sigurnost.
Naravno, ako postoji jaka bol, otok, povreda ili ozbiljna bolest zglobova, potrebno je obratiti se ljekaru. Ali za većinu ljudi najveća greška je čekati da tijelo samo ojača dok se svakodnevno sve manje kreće.
Pravilo je jednostavno: noge ostaju snažne dok ih koristimo. Hod je više od navike – to je veza između mozga, mišića, ravnoteže i samostalnosti. Ko želi da što duže ostane stabilan, pokretan i siguran, ne smije zaboraviti običnu šetnju. Ponekad je upravo najjednostavniji pokret ono što najduže čuva tijelo.
