Odnos se ne nasljeđuje, odnos se njeguje ovako!
- U istočnim mudrostima često se naglašava ravnoteža, mir i poštovanje u porodici.
Jedna misao kaže da čovjek može imati autoritet, ali ne smije postati tiranin. Može imati odgovornost, ali ne smije gaziti druge. Može voljeti, ali ne smije gušiti.
To se posebno odnosi na roditelje.
Roditelj ima veliko mjesto u životu djeteta, ali to mjesto ne smije koristiti kao dozvolu za kontrolu, ponižavanje ili stalno nametanje svoje volje.
Djeca gledaju kako roditelji žive.
Gledaju kako se obraćaju jedno drugom.
Gledaju kako se svađaju.
Gledaju da li znaju oprostiti.
Gledaju da li poštuju granice.
I kasnije često ponavljaju ono što su gledala.
Ako su u kući vidjela hladnoću, kritiku i stalne prigovore, teško će izgraditi topao odnos.
Ako su vidjela poštovanje, nježnost i strpljenje, veća je šansa da će to nositi dalje.
Stara mudrost kaže
„Štap kojim udaraš svog oca, jednog dana može zatrebati tvom sinu.“
Drugim riječima: način na koji se odnosimo prema roditeljima, partneru i djeci često se vraća kroz generacije.
Zato roditelji ne ostavljaju djeci samo imanje, prezime i uspomene.
Ostavljaju im i model ljubavi.
Tri mudrosti koje roditelji trebaju zapamtiti
Nikada nije kasno popraviti odnos, ali je važno početi drugačije. Ne od optužbi. Ne od očekivanja. Ne od dokazivanja ko je više patio.
Nego od promjene pristupa.
1. Ne dozvolite da uspomene budu teže od nade
Mnogi roditelji u starosti stalno ponavljaju prošlost:
„Zbog tebe nisam spavala.“
„Za tebe sam radila dva posla.“
„Odrekla sam se svega.“
„Da nije bilo mene, ne bi imao ništa.“
Možda je sve to tačno. Ali ako se stalno ponavlja, dijete to više ne čuje kao ljubav, nego kao dug.
A ljubav koja se stalno pretvara u račun prestaje grijati srce.
Odraslo dijete ne želi cijeli život slušati samo šta mu se duguje. Ono želi novi odnos, u kojem ga roditelj ne vidi samo kao nekoga ko treba vratiti stari dug, nego kao odraslu osobu sa svojim životom.
Bolji put
Umjesto stalnog podsjećanja na prošlost, pokušajte reći:
„Znam da sada imaš svoj život.“
„Drago mi je kad se čujemo.“
„Volim kada dođeš, ali želim da dođeš rado.“
„Ponosan/ponosna sam na ono što si postao.“
Prošlost se ne briše, ali ne smije biti kamen koji pritišće svaki razgovor.
Djeca se ne vraćaju tamo gdje stalno osjećaju krivicu. Vraćaju se tamo gdje osjećaju mir.
2. Budite strogi prema sebi, a blagi prema djeci
Jedna jednostavna mudrost kaže:
Budi strog prema sebi, a blag prema drugima.
Ali mnogi roditelji rade obrnuto.
Prema sebi su blagi:
„Ja sam star, smijem se naljutiti.“
„Takav sam, neka me prihvate.“
„Mene je život namučio.“
A prema djeci su strogi:
„Moraš me češće zvati.“
„Moraš doći.“
„Moraš me slušati.“
„Moraš znati šta mi treba.“
Naravno, roditelj ima pravo na pažnju, poštovanje i ljubav. Ali i odraslo dijete ima pravo na svoj život, svoje obaveze, svoje granice i svoj umor.
Ako želite da dijete ostane blizu, ne smijete ga stalno dočekivati kritikama.
Šta djecu udaljava?
Odrasla djeca se često udalje kada svaki razgovor završi ovako:
„Nikad ne zoveš.“
„Uvijek si zauzet.“
„Samo ti je tvoja porodica važna.“
„Nemaš vremena za mene.“
„Druga djeca su bolja prema roditeljima.“
Takve rečenice možda dolaze iz bola, ali zvuče kao napad.
A čovjek se ne vraća rado tamo gdje ga uvijek čeka optužba.
Šta ih približava?
Pokušajte s riječima koje otvaraju vrata:
„Nedostaješ mi.“
„Drago mi je što si nazvao.“
„Razumijem da imaš puno obaveza.“
„Kad budeš mogao, voljela bih da se vidimo.“
„Lijepo mi je kad si tu.“
To su male rečenice, ali mijenjaju ton cijelog odnosa.
3. Lijepa riječ često vrijedi više od savjeta
Na Istoku postoji mudrost koja kaže da se blagom riječju može povesti i slon.
To znači da dobrota, nježnost i mir često imaju veću snagu od naređivanja, pritiska i dokazivanja.
Odrasloj djeci ne trebaju uvijek savjeti.
Ne treba im stalno predavanje.
Ne treba im roditelj koji zna sve bolje.
Često im treba samo osjećaj da ih neko razumije.
Ponekad je dovoljno reći:
„Vjerujem u tebe.“
„Znam da ti nije lako.“
„Ponosan/ponosna sam na tebe.“
„Dobro si to uradio.“
„Hvala ti što si došao.“
Roditelji često misle da ljubav pokazuju brigom. Ali briga bez topline često zvuči kao kontrola.
Na primjer:
„Jesi li jeo?“ može zvučati kao ljubav.
Ali „Opet ne paziš na sebe“ zvuči kao kritika.
„Kako si?“ može otvoriti razgovor.
Ali „Znam ja da ti ne valja to što radiš“ zatvara srce.
Zapamtite
Odraslo dijete ne treba roditelja koji ga stalno popravlja, nego roditelja pored kojeg smije biti ono što jeste.
