Evo šta znači ako sanjate majku koja više nije među živima: Postoji nekoliko razloga zbog kojih vam je došla na san…
- Subotnje jutro trebalo je biti mirno. Ono tiho jutro kada čovjek poželi samo kafu, malo vazduha na terasi i osjećaj da ne mora nigdje žuriti. Ali umjesto mira, dan su ispunili zvuci teških mašina s obližnjeg gradilišta, rezanje asfalta, prašina, kamioni i buka koja se uvlačila kroz prozore.
Čim bi mašine na trenutak utihnule, ulicom bi prošli skupljači starog željeza s megafonom. Zatim bi neko pozvonio na vrata tražeći pomoć za bolesno dijete. Sve se nizalo jedno za drugim, kao da grad tog jutra nije imao nimalo milosti prema onima koji su samo željeli malo tišine.
Ja sam negodovala, pospremala balkon koji je prašina ponovo prekrila i ljutito govorila kako je nemoguće imati miran neradni dan. Žalila sam se na kamione, na kamenje, na rupe u asfaltu, na sve ono što čovjeka iznervira kada je već umoran od svakodnevice.
A onda sam primijetila da Saša ćuti.
Mislila sam da ga je i njega iznervirala buka. Da samo nema volje da komentariše. Pogledala sam ga i pitala:
„Jesi li dobro? Je li sve u redu?“
On je kratko odgovorio:
„Sanjao sam majku.“ ❤️
I tada je sve stalo.
Buka je i dalje bila tu, prašina je i dalje padala, ljudi su prolazili ulicom, ali odjednom ništa od toga više nije bilo važno. Jer postoje rečenice koje same od sebe promijene težinu cijelog dana.
Kada san o majci otvori ranu
Rekla sam mu: „Blago tebi.“
Ali mislim da me nije ni čuo.
Znala sam šta znači sanjati majku koja više nije među živima. Znala sam da takav san ne dolazi kao običan san. On ne prođe tek tako. On se uvuče pod kožu i ostane s čovjekom cijeli dan, nekad i duže.
Prvih godina nakon majčine smrti takvi snovi znaju biti posebno teški. U snu je vidiš, čuješ joj glas, osjetiš njeno prisustvo i na trenutak pomisliš da se ništa nije promijenilo. Kao da je sve bio samo ružan san. Kao da ćeš se probuditi i ona će opet biti tu.
A onda se probudiš.
I u tih nekoliko sekundi između sna i stvarnosti srce ponovo shvati ono što duša nikada do kraja ne prihvati. Shvatiš da je ne možeš zadržati. Ne možeš vratiti njen glas, njen miris, njenu ruku, njeno pitanje: „Jesi li jeo?“
To je najteži dio. Ne san, nego buđenje poslije njega.
Zašto nam majka dolazi u san?
Neki ljudi vjeruju da majka dolazi u san kada nas želi upozoriti, utješiti ili podsjetiti da nismo sami. Drugi kažu da je to način na koji naša podsvijest čuva ljubav koju nismo prestali osjećati.
Možda je istina negdje između.
Majka se u snovima često pojavi onda kada smo umorni, izgubljeni, preopterećeni ili kada nam treba sigurnost koju smo nekada imali pored nje. Ponekad se pojavi bez riječi. Samo stoji, gleda nas, nasmiješi se ili nas zagrli.
I čovjek se probudi s osjećajem koji ne zna objasniti. Istovremeno mu bude teško i lijepo. Boli ga što je nema, ali mu je drago što ju je barem na trenutak ponovo vidio.
Oni koji su majku izgubili davno drugačije gledaju na takve snove
Mi koji majku nemamo već dugo, možda i decenijama, takvim snovima se radujemo. Jer s vremenom bol promijeni oblik. Ne nestane, ali postane tiša. Čovjek nauči živjeti s prazninom.
Zato san o majci nakon mnogo godina može doći kao dar. Kao kratka posjeta iz nekog prostora koji ne možemo objasniti. Kao trenutak u kojem srce ponovo osjeti nešto što je mislilo da je zaboravilo.
Ali onima koji su majku izgubili nedavno, takav san može razoriti dan. Može ponovo otvoriti svježu ranu i vratiti svu nemoć, tugu i nevjericu.
Zato nikada ne treba olako reći: „To je samo san.“
Nije. Bar ne za onoga ko se probudio sa suzama u očima.
Zaboravila sam kako je imati majku
Nedavno sam upoznala majku jedne poznanice. Bila je to žena koja je djelovala gotovo nestvarno. Imala je toplinu u očima, onu posebnu blagost koju neke starije žene nose kao da su čitav život skupljale nježnost i sada je dijele svakome ko im priđe.
Gledala nas je živahno, blago, gotovo bajkovito. U jednom trenutku me privukla sebi i poljubila.
Taj gest me iznenadio. Bio je kratak, jednostavan, majčinski. I odjednom sam izgovorila nešto što ni sama nisam očekivala:
„Zaboravila sam kako je imati majku.“
Ona me samo pogledala onim svojim toplim očima. Nije morala ništa reći. Nekad pogled kaže više nego cijeli razgovor.
Majka se ne zaboravlja, samo se čovjek navikne na njeno odsustvo
Pitala sam kasnije jednog prijatelja, čija je majka umrla dok je još bio dječak:
„Jesi li zaboravio kako je imati majku?“
To pitanje nije jednostavno. Jer majka se ne zaboravlja na način na koji se zaboravi neki događaj, miris ili lice iz daleke prošlosti. Majka ostane u čovjeku, čak i onda kada slike izblijede.
Možda zaboravimo tačan zvuk njenog koraka. Možda više ne možemo prizvati svaki detalj njenog lica. Možda se ne sjećamo svih rečenica koje je govorila.
Ali ne zaboravimo osjećaj.
Ne zaboravimo kako je bilo imati nekoga ko brine na poseban način. Nekoga ko vidi da nam nije dobro i prije nego što išta kažemo. Nekoga ko pita najobičnije stvari, ali iza tih pitanja stoji cijeli svijet ljubavi.
San o majci često dođe kada nam najviše treba
Možda se majka u snu pojavi baš onda kada nam treba utjeha. Kada smo umorni od života, od ljudi, od briga, od svega što svakodnevno nosimo u sebi.
Možda dođe kada nam nedostaje sigurnost. Kada bismo samo željeli da nas neko pogleda i kaže: „Biće dobro.“
Možda dođe kada nismo stigli reći sve što smo htjeli. Kada nosimo neizgovorene riječi, kajanje, zahvalnost ili tugu koja nije našla svoje mjesto.
A možda san nema nikakvo veliko objašnjenje. Možda je to samo ljubav koja odbija da nestane.
