Dijabetes, poznat i kao šećerna bolest, hronična je bolest koja spada u grupu poremećaja metabolizma. Uzrokovana je smanjenom funkcijom pankreasa koji više ne proizvodi dovoljno insulina ili tijelo ne može pravilno iskoristiti postojeći insulin. Posljedica toga je povišen nivo glukoze u krvi, što može izazvati ozbiljna oštećenja tkiva i organa.
Loša ishrana, pretjerana konzumacija industrijski obrađene hrane, stres i manjak fizičke aktivnosti povećavaju rizik od razvoja dijabetesa.
Razgovarali smo s dr. Sašom Kikovićem, endokrinologom s VMA, o tome šta pacijenti trebaju poduzeti kad se suoče s povišenom glukozom u krvi.
Šta raditi kada test pokaže povišen nivo šećera u krvi?
Ako pacijent ima glikemiju našte ≥7.0 mmol/l, i to se potvrdi ponovljenim testom, dijagnoza je dijabetes. Liječenje se započinje zavisno o tipu dijabetesa. Kod glikemije našte između 6.1 i 6.9 mmol/l potrebno je uraditi test opterećenja šećerom (OGTT). Ako su vrijednosti u granicama predijabetesa, prvo se preporučuje promjena načina života (dijeta i fizička aktivnost), a zatim, po potrebi, terapija lijekovima.
Dijagnostički kriteriji za dijabetes:
- Glikemija našte ≥7.0 mmol/l,
- Glikemija u OGTT testu nakon 120 minuta ≥11.1 mmol/l,
- Nasumična glikemija ≥11.1 mmol/l uz simptome dijabetesa (poliurija, polidipsija, gubitak težine),
- HbA1c ≥6.5%.
Može li se nivo šećera smanjiti dijetom?
Preporučuje se dijabetička dijeta prilagođena tjelesnoj konstituciji pacijenta. Dijeta se bazira na 50-55% ugljenih hidrata, 30-35% masti (ispod 30% kod tipa 2), i 10-15% proteina, uz pet do šest obroka dnevno. Unos soli treba biti do 6 g dnevno, a za pacijente s hipertenzijom smanjen na 3 g.
Najbolji izvori zdravih ugljenih hidrata uključuju:
- Voće,
- Povrće,
- Cjelovite žitarice,
- Mahunarke (grašak, pasulj, sočivo),
- Mlijeko s niskim udjelom masti.
Preporučuje se i konzumacija ribe (najmanje dva puta nedeljno), posebno bogate omega-3 masnim kiselinama, poput lososa, skuše i sardine. Takođe, mononezasićene i polinezasićene masti iz namirnica poput avokada, badema i maslina mogu pomoći u snižavanju holesterola, ali s umjerenim unosom zbog njihove visoke kalorijske vrijednosti.
Pacijenti s dijabetesom trebaju izbjegavati:
- Zasićene masti (masne mliječne proizvode, mesne prerađevine),
- Trans masti (nalaze se u prerađenoj i prženoj hrani),
- Holesterol (ograničiti unos na 200 mg dnevno).
Faktori rizika za osobe s graničnim vrijednostima glukoze:
Osobe s predijabetesom imaju povećan rizik za razvoj dijabetesa, a ako se ne reaguje na vrijeme, mogu se razviti komplikacije poput oštećenja srca, krvnih sudova, nerava, bubrega i očiju.
Uzroci povišene glukoze kod osoba bez genetske predispozicije:
Iako genetika igra važnu ulogu, faktori poput gojaznosti, smanjene fizičke aktivnosti i stresa mogu značajno povećati rizik za dijabetes, naročito u kasnijoj životnoj dobi.
Podjela faktora rizika:
Na koje ne možemo uticati:
Genetska predispozicija, posebno kod dijabetesa tip 2.
Na koje možemo djelimično uticati:
Virusne infekcije, neki sastojci hrane, lijekovi i hemijske supstance.
Na koje možemo i moramo uticati:
Ishrana, fizička aktivnost, gojaznost, krvni pritisak, pušenje.
Procjena rizika za tip 2 dijabetes:
Testirati osobe s ITM ≥ 25 kg/m² i one s dodatnim faktorima rizika, kao što su fizička neaktivnost, gestacijski dijabetes, hipertenzija, dislipoproteinemija, PCOS, prethodni poremećaji glukoze i kardiovaskularne bolesti.
Redovno praćenje je ključno, a posebno testiranje svake tri godine za osobe bez rizika, dok se osobama s predijabetesom preporučuje godišnji pregled.
Zaključak
Pravovremeno prepoznavanje povišenih vrijednosti glukoze u krvi ključno je za sprječavanje razvoja dijabetesa i njegovih komplikacija. Redovno testiranje, promjena načina ishrane i uvođenje fizičke aktivnosti mogu značajno smanjiti rizik od bolesti, posebno kod osoba s predijabetesom. Osim promjena u životnom stilu, kod određenih pacijenata bit će potrebna i medicinska terapija kako bi se održala optimalna kontrola šećera u krvi. Važno je biti svjestan faktora rizika, posebno kod onih koji se mogu kontrolirati, poput ishrane, gojaznosti i fizičke neaktivnosti. Preventivne mjere mogu značajno poboljšati kvalitet života i smanjiti rizik od ozbiljnih komplikacija povezanih s dijabetesom.
