Vedrana Rudan, poznata književnica i kolumnistica, nedavno je izrazila svoje oštro mišljenje o odnosima roditelja i odrasle dece. U svojoj kolumni, naglašava da odrasla deca svojim roditeljima ne duguju ništa, pozivajući na slobodu od očekivanja i finansijskih obaveza.
Rudan se zalaže za ideju da bi roditelji trebali osloboditi svoju odraslu decu od tereta dugovanja, bez obzira na prošlu podršku koju su im pružali. Ona ističe da bi bilo dobro da roditelji mogu reći svojoj odrasloj deci: “Bivše dete moje, ne duguješ mi ništa. Tamo su ti vrata. Sretan put!” Ova izjava postavlja pitanje granica roditeljske odgovornosti i emocionalnih očekivanja.
U današnjem društvu Rudan skreće pažnju na rasprostranjen fenomen da roditelji pružaju podršku svojoj punoljetnoj djeci, nudeći im novčanu pomoć, smještaj i razne druge vidove pomoći. Najviše ga muči spoznaja da se ovi roditelji često uzimaju zdravo za gotovo, pri čemu se njihova velikodušnost ne cijeni, a njihova ljubav naizgled zanemarena. Za Rudana je obeshrabrujuće svjedočiti kako se roditelji postepeno svode na puke “bankomate”, jer im se čini da je jedina svrha da obezbijede novčana sredstva, a da zauzvrat ne dobiju zahvalnost i naklonost koju zaslužuju.
Stoga snažno vjeruje da je krajnje vrijeme da se roditelji oslobode ove opterećujuće uloge i potraže uravnoteženiju i recipročnu dinamiku sa svojom odraslom djecom. Ova kolumna se bavi pitanjima koja podstiču na razmišljanje o suštini ljubavi između roditelja i dece, stepenu roditeljske odgovornosti i značaju nezavisnosti među odraslim potomcima. Rudan poziva čitatelje da razmišljaju o ideji uspostavljanja zdravih granica unutar porodičnih veza, naglašavajući ključno prepoznavanje odrasle djece kao autonomnih pojedinaca koji nisu obavezni da svoje živote i postignuća posvete isključivo roditeljima.
