Šta psihologija kaže o osobama koje se stalno hvališu na društvenim mrežama
Društvene mreže danas nisu samo mjesto za dijeljenje fotografija i poruka – one su postale digitalni odraz našeg identiteta. Kroz objave, komentare i priče ljudi svjesno ili nesvjesno šalju poruku o tome ko su, kako žele da budu viđeni i koliko im je važno mišljenje drugih.
Ipak, psiholozi upozoravaju da nije svaka objava bezazlena. Posebnu pažnju privlače profili na kojima se osoba stalno hvali – uspjesima, izgledom, novcem, savršenim vezama ili „idealnim životom“. Iza takvog ponašanja često se kriju dublji psihološki razlozi.
1. Potreba za potvrdom i priznanjem
Ljudi su po prirodi društvena bića i svi imamo potrebu da budemo viđeni, prihvaćeni i cijenjeni. Kada se neko neprestano hvali na društvenim mrežama, u pozadini se često nalazi potreba za vanjskom validacijom.
Lajkovi, komentari i pohvale postaju dokaz vlastite vrijednosti. Svaka nova objava predstavlja tihi zahtjev: „Primijetite me, potvrdite da vrijedim.“ Problem nastaje onda kada samopouzdanje zavisi isključivo od reakcija drugih. Bez digitalne pažnje, osoba se može osjećati prazno, nevažno ili nesigurno.
Psiholozi ističu da takvo ponašanje često nije znak snage, već unutarnje nesigurnosti i nedostatka stabilnog osjećaja vlastite vrijednosti.
2. Narcisoidne osobine i potreba za divljenjem
Često hvalisanje može biti povezano i s narcisoidnim crtama ličnosti. Takve osobe imaju snažnu potrebu da budu viđene kao posebne, uspješnije i vrednije od drugih. Društvene mreže im savršeno odgovaraju jer omogućavaju kontrolu onoga što će biti prikazano, a šta skriveno.
Psihološka istraživanja pokazuju da ljudi s izraženim narcisoidnim osobinama:
češće objavljuju selfije
naglašavaju luksuz i status
dramatizuju uspjehe
prikazuju isključivo „najbolje verzije“ svog života
Iza te savršene slike često stoji krhko samopouzdanje koje zavisi od stalnog divljenja okoline.
3. Kompenzacija za nezadovoljstvo stvarnim životom
Hvalisanje na društvenim mrežama može biti i način da se nadoknadi ono što nedostaje u stvarnosti. Kada osoba nije zadovoljna sobom, odnosima ili životnim okolnostima, online svijet postaje prostor u kojem gradi idealizovanu verziju sebe.
Što je veći jaz između onoga što se prikazuje i onoga što se zaista živi, to je potreba za hvalisanjem često izraženija. Objave tada nisu izraz sreće, već pokušaj da se ona uvjeri – i druge, ali i sebe.
4. Strah od nevidljivosti i zaborava
U digitalnom dobu pažnja je kratkotrajna. Neki ljudi se hvale jer se boje da će, ako prestanu objavljivati, postati nebitni ili zaboravljeni. Hvalisanje tada služi kao podsjetnik drugima: „Još sam tu, pogledajte me.“
Ovaj obrazac ponašanja često je povezan s niskim samopoštovanjem i strahom da vlastita vrijednost postoji samo dok je potvrđena spolja.
Prema psihologiji, stalno hvalisanje na društvenim mrežama rijetko je znak istinskog samopouzdanja. U većini slučajeva ono ukazuje na potrebu za validacijom, nesigurnost, narcisoidne osobine ili pokušaj da se prikrije unutarnje nezadovoljstvo.
Istinski stabilne i sigurne osobe nemaju potrebu da stalno dokazuju svoju vrijednost – one je jednostavno žive, bez potrebe da je svakodnevno potvrđuju pred publikom.
Hvalisanje na društvenim mrežama rijetko govori o stvarnoj sreći ili samopouzdanju. Psihologija nas uči da iza takvih objava često stoji potreba za potvrdom, strah od nevidljivosti ili pokušaj da se popuni unutarnja praznina. Što je osoba sigurnija u sebe, to ima manju potrebu da drugima dokazuje koliko vrijedi.
Prava stabilnost ne traži lajkove, a istinsko zadovoljstvo ne mora biti javno prikazano. Ljudi koji su zaista ispunjeni svojim životom uglavnom dijele manje – jer im tuđa potvrda više nije potrebna.
