VEDRANA RUDAN O NOVAKU ĐOKOVIĆU: Ušao je u istoriju – ne samo kao sportista i Srbin, već prije svega kao Čovjek
Poznata hrvatska književnica Vedrana Rudan istakla je u svom komentaru da Novak Đoković nije samo sportska legenda, već i simbol ljudskosti i moralne veličine. U svom prepoznatljivom, britkom stilu, Rudanova poručuje da roditelji i nastavnici moraju da prestanu da stavljaju prevelike ambicije pred djecu, jer su ljudi poput Đokovića ili Ajnštajna rijetke pojave – geniji koji se rađaju jednom u nekoliko stotina godina.
Povodom promocije svoje nove knjige “Besplatna dostava”, u kojoj se bavi položajem djeteta u savremenom kapitalističkom društvu, Rudan ukazuje na ozbiljan problem: današnja djeca su svedena na “projekte” koje roditelji prebacuju između baka, deka, školica i sportskih treninga – sve zarad što veće zarade i nametnutih društvenih normi.
„Na djecu se vrši pritisak da moraju biti najbolji – u školi, u sportu, u svemu. Umjesto da ih učimo ljubavi, empatiji i dobroti, mi ih tjeramo da trče za uspjehom. A to nije put ka sreći,“ kaže Rudan.
Dodaje da je empatija nešto što se ne predaje kroz knjige, već kroz primjer u porodici:
„Voli roditelje, prijatelje, mačku, baku i djeda. Pomozi slabijem. Problemi se ne rješavaju nasiljem. Reci kad ti je teško – jer zlostavljana djeca najčešće ćute, ne vjeruju nikome.“
Rudan apeluje i na profesore i roditelje da ne gledaju djecu kroz prizmu ocjena i sportskih rezultata:
„I Ajnštajn i Đoković su čuda prirode – to se ne planira, to se jednostavno desi. Biti dobar čovjek, pristojan i pažljiv je daleko važnije od osvajanja Rolan Garosa.“
Na kraju, književnica povlači paralelu između Novaka Đokovića i legendarnog Džesija Ovensa, koji je trijumfovao na Olimpijskim igrama u nacističkoj Njemačkoj:
„Đoković je poput Ovensa – uspio je da se uzdigne u sportu koji je decenijama bio rezervisan za elite Zapada. On je ušao u istoriju. Ne kao Srbin, već kao Čovjek. I tamo će ostati zauvek.“
Zaključak:
U vremenu u kojem se veliča rezultat, uspjeh mjeri brojem diploma, medalja i lajkova na društvenim mrežama, riječi Vedrane Rudan djeluju kao hladan tuš – ali i kao prijeko potrebna opomena. Njena poruka nije usmjerena protiv ambicija ili želje za uspjehom, već protiv nerealnih očekivanja koja se svakodnevno nameću djeci. Ona nas podsjeća da veličina čovjeka ne leži samo u njegovim dostignućima, već u njegovom karakteru, načinu na koji se odnosi prema drugima, i vrijednostima koje nosi kroz život.
Novak Đoković, kao i Džesi Ovens, nije samo simbol sportskog uspjeha. On je simbol borbe protiv predrasuda, snage volje, ustrajnosti i moralnog integriteta. Njegova priča pokazuje da se ni najveće prepreke ne mogu ispriječiti onome ko ima cilj, srce i vjeru u sebe. Međutim, Rudanova poruka ide i korak dalje – ona nas podsjeća da ne moramo svi biti Đokovići da bismo bili vrijedni. Ne mora svako dijete osvojiti Vimbldon da bi bilo uspješno, niti svako dijete mora biti „posebno“ da bi bilo voljeno.
Najveći izazov današnjice nije odgoj genija, već odgoj dobrih ljudi. Djeca koja znaju voljeti, saosjećati, pružiti ruku, izgovoriti “žao mi je” ili “trebam pomoć” – ta djeca su naša najveća pobjeda. Ako ih naučimo tim osnovnim vrijednostima, već smo stvorili svijet boljim mjestom.
Zato prestanimo tražiti malog Novaka u svakom djetetu. Umjesto toga, potrudimo se da iz svakog djeteta izvučemo ono najbolje – ljudskost, toplinu, poštovanje i ljubav. Jer svijet ne treba samo šampione – on očajnički treba dobre ljude.
