Japan već decenijama privlači pažnju cijelog svijeta zbog jedne fascinantne činjenice – u toj zemlji živi najveći broj stogodišnjaka po glavi stanovnika. Ipak, ono što najviše iznenađuje nije sama dužina života, već kvalitet tog života. Stariji Japanci nisu krhki i povučeni, već aktivni, pokretni, mentalno bistri i ispunjeni osjećajem svrhe čak i u osmoj ili devetoj deceniji.
Često se može vidjeti kako ljudi u poznim godinama sami rade u vrtu, voze bicikl, planinare, učestvuju u društvenim okupljanjima ili jednostavno svakodnevno hodaju kilometrima bez napora. Iako mnogi misle da je tajna u genima, naučna istraživanja i dugogodišnja posmatranja pokazuju nešto sasvim drugo – genetika igra manju ulogu, a presudne su svakodnevne navike, posebno one koje se usvajaju nakon četrdesete godine.
Japanci ne čekaju starost da bi počeli brinuti o sebi. Upravo suprotno – tada postaju još svjesniji tijela, ritma života i granica koje ne treba prelaziti.
1. Pravilo umjerenosti u jelu – nikada do kraja sit
Jedno od najpoznatijih japanskih načela zdravlja zove se hara hachi bu, drevna okinavska mudrost koja u prevodu znači: “Jedi dok ne osjetiš da si sit oko 80 posto.”
To znači da se s jelom staje prije osjećaja težine i prejedanja. Hrana se ne koristi da bi se zadovoljila pohlepa, već da bi se tijelo nahranilo.
Ova jednostavna navika ima snažne posljedice:
rasterećuje probavni sistem
pomaže u održavanju zdrave tjelesne težine
smanjuje hronične upale
usporava procese starenja povezane s oksidativnim stresom
Nakon četrdesete godine, kada se metabolizam prirodno usporava, ovo pravilo postaje ključno. Japanci shvataju da tijelu treba manje nego ranije, i tu umjerenost ne doživljavaju kao odricanje, već kao mudrost.
2. Jednostavna i prirodna ishrana, bez viška
Japanska prehrana temelji se na čistim, prirodnim i minimalno prerađenim namirnicama. Na njihovim tanjirima dominiraju:
riba
povrće
alge
fermentirane namirnice poput miso juhe i nattoa
riža u umjerenim količinama
Slatkiši se jedu rijetko, porcije su male, a obroci jednostavni. Hrana se jede polako, često u miru i s poštovanjem. Nema prejedanja, brzog jedenja ni stalnog grickanja.
Za razliku od zapadnjačke kulture obilja, Japanci su razvili kulturu zahvalnosti prema hrani. Jelo nije impuls, već ritual.
Nakon četrdesete, ovakav način ishrane pomaže stabilizaciji šećera u krvi, očuvanju energije i sprječavanju naglih padova snage koji često muče starije ljude na Zapadu.
3. Pokret kao dio svakodnevice, ne kao obaveza
U Japanu se fizička aktivnost ne doživljava kao nešto što se mora “odraditi” u teretani. Pokret je prirodni dio života.
Ljudi hodaju – i to mnogo. U velikim gradovima mnogi dnevno pređu i deset kilometara, samo odlazeći na posao, u kupovinu ili u park. Na selima, stariji i dalje obrađuju vrtove, brinu o kući, odlaze pješice gdje god mogu.
Posebno su popularne grupne jutarnje vježbe poput rajio taiso – kratke gimnastičke rutine koje se emituju na radiju i televiziji i koje praktikuju ljudi svih generacija. Ove vježbe:
poboljšavaju cirkulaciju
čuvaju fleksibilnost
jačaju koordinaciju
stvaraju osjećaj zajedništva
Nakon četrdesete godine, kada tijelo počinje gubiti mišićnu masu i elastičnost, Japanci intuitivno pojačavaju aktivnosti koje čuvaju ravnotežu i snagu – hodanje, istezanje, lagane vježbe i boravak u prirodi.
4. Osjećaj svrhe – razlog da se ustane ujutro
Jedan od najvažnijih, a često zanemarenih faktora dugovječnosti u Japanu je ikigai – osjećaj životne svrhe. To je ono zbog čega osoba ima razlog da se probudi svako jutro.
Za neke je to vrt, za druge unuci, zanat, volontiranje, druženje ili briga o zajednici. Japanci ne prestaju biti korisni kada odu u penziju – oni samo mijenjaju tempo.
Nakon četrdesete godine, umjesto jurnjave, fokus se pomjera na smisao, ravnotežu i unutrašnji mir. Taj mentalni stav ima ogroman uticaj na zdravlje srca, mozga i imuniteta.
Japanska vitalnost u dubokoj starosti nije rezultat čuda niti posebnih gena. Ona je rezultat svakodnevnih, malih odluka koje se ponavljaju godinama:
umjereno jedenje
jednostavna hrana
stalni, prirodni pokret
jasan osjećaj svrhe
Upravo nakon četrdesete, kada tijelo počinje slati prve signale usporavanja, Japanci ne ignorišu te poruke – oni ih slušaju. I upravo u tome leži njihova najveća tajna dugog, zdravog i ispunjenog života.
