Nada Topčagić će uvijek biti dužna Mariji Šerifović, svojoj mlađoj koleginici, što je pružila ruku pomoći kada je njen sin Miroslav Mikica Đorđević doživio nezgodu na odmoru na Jahorini. Bila je to kritična situacija, dok su se doktori neumorno borili da mu spasu život.
Godine 2010. Mikica je doživio mučno iskustvo koje ga je umalo koštalo života. Dok je uživao u skijaškoj ekspediciji po živopisnim planinama Jahorine, sudbina mu je zadala okrutan udarac u vidu teške fizičke povrede. Ozbiljnost situacije postala je očigledna kada su doktori, sa svojom nepokolebljivom odlučnošću, krenuli u herojsku bitku da spasu njegovu desnu nogu. Mučni trenuci nakon incidenta činili su se beskonačnimi dok je Mikica povrijeđen ležao na snijegu koji ne oprašta, čekajući da mu spasilačke službe priteknu u pomoć. Trebalo je iscrpljujućih dvadeset minuta da pomoć konačno stigne, pojačavajući ionako košmarno iskušenje koje je morao da izdrži. Međutim, uprkos dubokom uticaju koji je ovaj incident imao na njegov život, Nada, njemu najbliža osoba, i dalje okleva da uđe u detalje i razgovara o traumatičnom događaju.
Dr Slavko Ždrale je zajedno sa dr Mirom Stojanovićem i njihovim timom kolega, među kojima je bio i Vjeran Saratlić, odigrao ključnu ulogu u spašavanju života mog sina Miroslava. Zanimljivo, uspjeli su ga oživjeti ne jednom, već dvaput, kada je bio na ivici kliničke smrti. Miroslav je pretrpeo veliki gubitak krvi, zbog čega mu je srce prestalo da kuca.
Nakon incidenta, Nada je bila zapanjena saznanjem da je Marija Šerifović odigrala ključnu ulogu u spasavanju njenog voljenog sina, što mu je na kraju spasilo dragoceni život. Dokle god sam živ, moja zahvalnost prema Mariji nikada neće nestati. Bez njene intervencije, ishod za njega mogao bi biti neizvjestan.
