7 stvari koje ostaju iza pokojnika, a za koje se vjeruje da donose nesreću: Evo šta kaže narodno predanje

  1. Smrt voljene osobe jedan je od najtežih trenutaka u životu svake porodice. Osim tuge i praznine koju ostavlja odlazak najbližih, nakon sahrane često se pojavljuje i pitanje šta učiniti sa stvarima koje su pripadale preminuloj osobi. Odjeća, obuća, nakit, fotografije i brojni drugi predmeti ostaju kao podsjetnici na zajedničke trenutke, ali se za neke od njih vezuju i stara narodna vjerovanja.

Prema pojedinim narodnim predanjima, određene stvari koje su pripadale pokojniku ne bi trebalo dugo zadržavati u kući jer se vjeruje da donose nesreću, nemir ili negativnu energiju. Iako za takve tvrdnje ne postoje naučni dokazi, ova vjerovanja stoljećima se prenose s generacije na generaciju.

U mnogim porodicama i danas se poštuju običaji koji se odnose na predmete preminulih. Neki vjeruju da se pojedine stvari trebaju pokloniti, drugi ih čuvaju kao uspomenu, dok postoje i oni koji smatraju da je najbolje ukloniti sve što ih podsjeća na posljednje dane života voljene osobe.

Ipak, stručnjaci naglašavaju da predmeti sami po sebi ne mogu izazvati nesreću. Njihov utjecaj prvenstveno je emocionalan, jer mogu izazvati tugu, nostalgiju ili bolna sjećanja.

U nastavku donosimo sedam grupa predmeta koje se najčešće spominju u narodnim vjerovanjima, kao i objašnjenje zašto se nekada preporučuje njihovo uklanjanje iz doma.

1. Nakit koji je pokojnik svakodnevno nosio

Prstenje, lančići, narukvice i ručni satovi često su među najdragocjenijim uspomenama koje ostaju iza preminule osobe.

Posebno značenje imaju predmeti koje je pokojnik nosio gotovo svakodnevno, jer članove porodice podsjećaju na njegove navike, karakter i zajedničke trenutke.

Međutim, prema pojedinim starim vjerovanjima, nakit navodno može zadržati energiju svog prethodnog vlasnika.

Zbog toga se u nekim sredinama smatra da nakit koji je pokojnik nosio tokom teške bolesti ili neposredno prije smrti ne treba odmah stavljati na sebe.

Postoje i običaji prema kojima se takav nakit prvo očisti, odloži na određeno vrijeme ili sačuva kao porodično naslijeđe.

Ipak, važno je znati da nema naučnih dokaza da nakit preminule osobe može donijeti nesreću.

Ako vam određeni prsten, sat ili ogrlica predstavljaju dragocjenu uspomenu, nema razloga da ih se odreknete zbog praznovjerja.

2. Odjeća koju je pokojnik nosio tokom bolesti

Odjeća preminule osobe često predstavlja jednu od najtežih stvari za sređivanje nakon smrti.

U ormarima ostaju košulje, džemperi, jakne i drugi komadi garderobe koji još uvijek podsjećaju na osobu koja ih je nosila.

Nekim članovima porodice upravo takvi predmeti pružaju osjećaj bliskosti, dok drugima svakodnevno bude bolna sjećanja.

Prema narodnim vjerovanjima, posebnu pažnju trebalo bi obratiti na odjeću koju je pokojnik nosio tokom dugotrajne ili teške bolesti.

U pojedinim predanjima smatra se da takva garderoba simbolično nosi uspomenu na patnju i težak period kroz koji je porodica prošla.

Zato se nekada savjetovalo da se ta odjeća ne zadržava dugo u kući.

Međutim, stvarni razlozi za njeno uklanjanje mogu biti higijenske ili emocionalne prirode.

Ako je odjeća čista i očuvana, može se oprati, pokloniti nekome kome je potrebna ili sačuvati kao uspomena.

Nema potrebe bacati je samo zbog straha da će donijeti nesreću.

3. Posteljina, jastuci i dušeci na kojima je pokojnik ležao

Posteljina i predmeti koji su korišteni tokom posljednjih dana života preminule osobe u mnogim porodicama izazivaju posebno snažne emocije.

Jastuci, pokrivači, čaršafi i dušeci često se povezuju s periodom bolesti, brigom i teškim trenucima.

U narodnim predanjima postoji vjerovanje da takve stvari nije dobro zadržavati, posebno ako su korištene neposredno prije smrti.

Nekada se smatralo da se njihovim uklanjanjem simbolično završava težak period i omogućava porodici da nastavi život.

Iako je riječ o običajima koji nemaju naučnu potvrdu, kod posteljine i dušeka postoje i praktični razlozi za oprez.

Predmeti koji su bili izloženi tjelesnim tečnostima, zaraznim uzročnicima ili drugim zdravstvenim rizicima moraju se pravilno očistiti ili, ako se ne mogu sigurno očistiti, zamijeniti.

S druge strane, posteljina koja je higijenski ispravna može se normalno koristiti nakon odgovarajućeg pranja.

Odluka o tome hoće li porodica nešto sačuvati ili ukloniti zavisi i od emocionalnog značaja tih predmeta.

4. Ogledala iz sobe u kojoj je osoba preminula

Jedno od najpoznatijih narodnih vjerovanja povezanih sa smrću odnosi se na ogledala.

U brojnim krajevima Balkana nekada je postojao običaj da se nakon smrti člana porodice ogledala prekrivaju tkaninom.

Ovaj postupak imao je različita simbolična tumačenja.

Prema jednom vjerovanju, ogledalo može zadržati prisutnost pokojnika, dok su drugi smatrali da njegovo prekrivanje predstavlja znak žalosti i poštovanja prema preminuloj osobi.

U nekim porodicama ogledala su ostajala prekrivena nekoliko dana, a ponegdje su se privremeno uklanjala iz prostorije.

Ovakvi običaji dio su narodnog folklora i kulturnog naslijeđa.

Ne postoje dokazi da ogledala mogu zadržavati duhove, negativnu energiju ili izazivati nesreću.

Zbog toga nema stvarnog razloga da se ogledalo baca samo zato što se nalazilo u prostoriji pokojnika.

Ipak, porodice koje njeguju određene tradicionalne običaje mogu ih poštovati kao dio vlastitog načina obilježavanja žalosti.

5. Fotografije nastale tokom posljednjih dana života

Fotografije su među najvažnijim uspomenama koje ostaju iza naših najmilijih.

Na njima su sačuvani osmijesi, porodična okupljanja, putovanja i trenuci koje želimo pamtiti.

Međutim, nisu sve fotografije povezane s lijepim sjećanjima.

Slike nastale tokom teške bolesti, bolničkog liječenja ili neposredno prije smrti mogu kod članova porodice izazvati snažnu tugu.

U pojedinim narodnim tumačenjima smatra se da takve fotografije nije dobro držati na vidljivim mjestima jer podsjećaju na patnju i unose nemir u dom.

Iako fotografije ne mogu donijeti nesreću, njihov emocionalni utjecaj može biti značajan.

Zbog toga mnogi odlučuju da sačuvaju slike na kojima je preminula osoba bila zdrava, nasmijana i okružena porodicom.

Fotografije iz teških perioda mogu se spremiti u album ili kutiju s uspomenama.

Tako ostaju sačuvane, ali nisu svakodnevni podsjetnik na bolne trenutke.

6. Lijekovi i medicinska pomagala koja su ostala iza pokojnika

Nakon smrti osobe koja se dugo liječila, u domu često ostaju lijekovi, medicinska oprema i različita pomagala.

Među njima se mogu nalaziti tablete, injekcije, aparati za mjerenje pritiska, hodalice, invalidska kolica i drugi predmeti.

U nekim narodnim vjerovanjima smatra se da stvari povezane s bolešću ne treba zadržavati jer simbolično podsjećaju na patnju.

Međutim, za razliku od većine drugih predmeta, kod lijekova i medicinske opreme postoje stvarni zdravstveni i sigurnosni razlozi za oprez.

Lijekove koji su propisani preminuloj osobi ne treba samoinicijativno koristiti niti davati drugim članovima porodice.

Njihovo nepravilno korištenje može predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik.

Najbolje je provjeriti u apoteci kako se neiskorišteni lijekovi mogu pravilno zbrinuti.

Medicinska pomagala koja su ispravna i pogodna za ponovnu upotrebu mogu se, uz odgovarajuće čišćenje i poštovanje pravila, donirati osobama kojima su potrebna.

Na taj način predmeti koji podsjećaju na težak period mogu dobiti novu, korisnu svrhu.

7. Obuća i lični predmeti koje je pokojnik često koristio

Obuća zauzima posebno mjesto u starim narodnim predanjima.

Cipele i papuče simbolično su povezivane sa životnim putem osobe koja ih je nosila.

Prema nekim vjerovanjima, obuću pokojnika nije poželjno nositi niti zadržavati u kući jer se smatralo da je povezana s njegovim životnim putem i sudbinom.

Slična vjerovanja ponekad se odnose i na druge lične predmete, poput torbi, novčanika ili stvari koje je osoba svakodnevno koristila.

Ipak, nijedan od tih predmeta nema dokazanu sposobnost da izazove nesreću.

Ako je obuća u dobrom stanju, može se očistiti i pokloniti.

Predmeti koji imaju posebnu sentimentalnu vrijednost mogu ostati u porodici, dok se oni koji više nemaju praktičnu svrhu mogu ukloniti.

Posebnu pažnju treba posvetiti privatnim pismima, dnevnicima i važnim dokumentima pokojnika.

Takve stvari ne treba bacati bez prethodne provjere, jer mogu sadržavati vrijedne porodične uspomene ili podatke potrebne za rješavanje nasljednih i drugih pravnih pitanja.

Zašto su nastala vjerovanja o stvarima pokojnika?

Narodna vjerovanja o predmetima preminulih nastajala su tokom dugog vremenskog perioda.

U prošlosti su ljudi imali drugačija objašnjenja za bolest, smrt i događaje koje nisu mogli razumjeti.

Zbog toga su se razvijali različiti običaji kojima se nastojalo zaštititi porodicu, sačuvati uspomenu na pokojnika ili simbolično završiti period žalosti.

Neki od tih običaja opstali su do danas, iako se njihov izvorni smisao vremenom promijenio.

Važno je razumjeti da oni predstavljaju dio tradicije, a ne dokaz da određeni predmet može utjecati na buduću sreću ili nesreću porodice.

Često je upravo emocionalna povezanost s predmetima razlog zbog kojeg njihovo prisustvo izaziva osjećaj nelagode.

Kada je najbolje ukloniti stvari pokojnika iz kuće?

Mnoge porodice pitaju se postoji li određeni period nakon kojeg bi trebalo pospremiti ili pokloniti stvari preminule osobe.

U pojedinim sredinama poštuju se tradicionalni periodi žalosti, dok se u drugim porodicama sređivanje započinje odmah nakon sahrane.

Međutim, ne postoji univerzalno pravilo koje određuje kada je pravi trenutak.

Neki ljudi imaju potrebu da što duže sačuvaju sobu i lične stvari pokojnika u nepromijenjenom stanju.

Drugima sređivanje prostora pomaže da lakše prihvate gubitak i ponovo uspostave svakodnevnu rutinu.

Obje reakcije mogu biti potpuno razumljive.

Najvažnije je da porodica ne donosi odluke pod pritiskom straha, praznovjerja ili očekivanja okoline.

Ako određeni predmet izaziva previše tuge, može se privremeno skloniti, bez potrebe da se odmah donosi konačna odluka o njegovoj sudbini.

Treba li nakon smrti člana porodice posebno očistiti kuću?

U mnogim narodnim običajima nakon sahrane slijedi temeljno čišćenje doma.

Otvaraju se prozori, peru podovi, mijenja posteljina i uređuju prostorije u kojima je pokojnik boravio.

Pojedini običaji uključuju i simbolične postupke poput posipanja soli ili prekrivanja određenih predmeta.

Ipak, takvim postupcima nije naučno potvrđena sposobnost uklanjanja negativne energije.

S praktične strane, dovoljno je održavati redovnu higijenu, provjetriti prostor i očistiti površine.

Ako je postojala zarazna bolest ili poseban zdravstveni rizik, potrebno je postupiti prema preporukama zdravstvenih stručnjaka.

Najvažnije je sačuvati uspomene, a ne strah

Iako su vjerovanja o predmetima pokojnika duboko ukorijenjena u tradiciji, važno je razlikovati simboliku od stvarnosti.

Odjeća, fotografije, nakit i drugi lični predmeti ne donose nesreću zato što su pripadali osobi koja je preminula.

Oni predstavljaju tragove nečijeg života, uspomene na zajedničke trenutke i vezu koju porodica nastavlja čuvati.

Za nekoga će stari sat biti najdragocjenija uspomena na oca, dok će drugoj osobi biti lakše da odjeću pokojnika pokloni ljudima kojima je potrebna.

Ne postoji jedan ispravan način suočavanja s gubitkom.

Umjesto straha od predmeta koji su ostali iza naših najmilijih, mnogo je važnije sačuvati lijepe uspomene, poštovati osjećaje članova porodice i donijeti odluke koje donose mir.

Jer ono što ostaje iza voljene osobe nisu samo stvari, nego ljubav, sjećanja i trenuci koji nastavljaju živjeti u onima koji je pamte.