OSJETILI STE NEOBIČAN MIRIS NOVE ODJEĆE? Evo na šta treba obratiti pažnju prije nego što je obučete

  • Majica po povoljnoj cijeni, dječja pidžama ili praktičan komad odjeće za svaki dan — mnogi kupci u prodavnicama jeftine robe pronalaze upravo ono što im treba. Ipak, kada se nakon otvaranja kese osjeti jak, neugodan miris, često se pojavi isto pitanje: odakle dolazi i je li takva odjeća sigurna za nošenje?

Odgovor zahtijeva više pažnje nego što sugerišu naslovi koji pozivaju na potpuno izbjegavanje pojedinih trgovina. Sam miris ne otkriva sastav proizvoda, kao što ni zemlja porijekla, niska cijena ili poznati logotip nisu dovoljni za procjenu njegove sigurnosti.

Finska agencija za sigurnost i hemikalije, Tukes, upozorava da se samo na osnovu intenzivnog ili neprijatnog mirisa ne može zaključiti koje se supstance nalaze u proizvodu niti je li on štetan za zdravlje. To, međutim, ne znači da uporan miris treba zanemariti.

Zašto nova odjeća ponekad ima jak miris?

Put od vlakna do gotovog komada garderobe obuhvata brojne postupke. Tkanine se obrađuju, boje i završno tretiraju kako bi dobile željeni izgled i svojstva. U tim procesima koriste se različite hemijske supstance.

Zato izraz „sadrži hemikalije“ sam po sebi nije dovoljno objašnjenje rizika. Važno je o kojoj je supstanci riječ, u kojoj je količini prisutna i kakvoj je izloženosti kupac podvrgnut.

Prema njemačkom državnom zdravstvenom portalu gesund.bund.de, hemikalije se koriste, između ostalog, za postojanost boje, otpornost na gužvanje i posebna svojstva tkanine. Njihovo prisustvo u odjeći uglavnom ne izaziva zdravstvene probleme, ali pojedine supstance kod osjetljivih osoba mogu izazvati kontaktne alergije.

Kupac u prodavnici ne može mirisom ili dodirom utvrditi tačan hemijski sastav tkanine. Zbog toga je razumnije tražiti podatke o konkretnom proizvodu nego donositi zaključke o cijeloj grupi trgovina.

Problem se ne može svesti na „kineske radnje“

Upozorenja o odjeći često se povezuju isključivo s prodavnicama jeftine robe. Međutim, pitanje kontrole proizvodnje i upotrebe određenih supstanci mnogo je šire.

Na to je ukazivalo i Greenpeaceovo istraživanje „Toxic Threads: The Big Fashion Stitch-Up“, objavljeno 20. novembra 2012. godine. Organizacija je analizirala 141 odjevni predmet iz ponude 20 međunarodnih modnih brendova, kupljen u 29 zemalja i regija.

U dijelu uzoraka pronađene su problematične supstance: visoke koncentracije određenih ftalata u četiri predmeta, amini koji mogu izazvati rak i koji potiču od određenih azo-boja u dva predmeta, te nonilfenol etoksilati u 89 uzoraka.

To istraživanje pokazuje zašto se pitanja hemijske sigurnosti ne mogu ograničiti samo na male trgovine ili nepoznate proizvođače. Istovremeno, riječ je o rezultatima iz 2012. godine, a ne o novom testiranju današnje ponude. Oni nisu dokaz da svaki proizvod navedenih brendova danas sadrži iste supstance.

Za ozbiljnu procjenu potrebno je znati koji je proizvod ispitan, kada je testiranje provedeno, šta je pronađeno i u kojoj koncentraciji.

Deklaracija je važna, ali ne otkriva sve

Prilikom kupovine većina ljudi prvo pogleda veličinu, cijenu i sastav materijala. To je dobar početak, ali oznaka „pamuk“ ili „poliester“ nije potpuni opis proizvodnje.

Podatak o vlaknima ne govori koje su sve supstance korištene tokom bojenja i završne obrade. Ni pamučna odjeća zato nije automatski neobrađena ili bez mogućih ostataka proizvodnih sredstava. Njemački zdravstveni portal upravo naglašava razliku između deklarisanog sastava vlakana i hemikalija korištenih u izradi.

Kupcu ipak koristi da odvoji trenutak i provjeri dostupne informacije: ko stoji iza proizvoda, postoji li uputstvo za održavanje i može li prodavač odgovoriti na pitanja ili zaprimiti reklamaciju.

Sačuvan račun također olakšava razgovor s trgovcem ako se nakon kupovine pojavi problem.

Šta uraditi prije prvog nošenja?

Jedna od jednostavnih mjera jeste pranje nove odjeće prema uputstvu proizvođača prije nego što je prvi put obučete. Tukes preporučuje pranje novih odjevnih predmeta i drugih tekstila koji dolaze u kontakt s kožom, a navodi i mogućnost provjetravanja prije upotrebe. Tokom početne upotrebe i prvih pranja tekstil može otpuštati ostatke supstanci korištenih u proizvodnji.

Prije pranja treba pročitati etiketu. Nisu svi materijali predviđeni za istu temperaturu ili način održavanja. Ako je naznačeno odvojeno pranje, nemojte novi komad odmah ubaciti među ostatak garderobe.

Ipak, pranje ne treba predstavljati kao garanciju da će svaki mogući problem nestati. Ono je korisna početna mjera, dok sumnjiv ili neispravan proizvod zahtijeva razgovor s prodavačem.

Ako miris ostaje, obratite se trgovcu
Ponekad neugodan miris ne nestaje ni nakon pravilnog pranja i provjetravanja. U tom slučaju nema potrebe uporno pokušavati prikriti ga parfemom ili drugim mirisnim sredstvima.

Preporuka Tukesa je da se kupac obrati prodavnici, opiše problem i zatraži njegovo rješavanje s trgovcem i dobavljačem. Ako postoji sumnja na sigurnosni nedostatak proizvoda, moguće je obratiti se i nadležnom tijelu.

Korisno je zabilježiti naziv artikla, sačuvati etiketu i račun te jasno navesti šta je primijećeno. Konkretan opis mnogo je korisniji od opšte tvrdnje da „sva roba iz te trgovine nije dobra“.

Šta provjereni nalazi zaista govore kupcima?

Podatak da je neka supstanca pronađena u određenom uzorku zaslužuje pažnju. Ali takav nalaz treba čitati zajedno s objašnjenjem njegove važnosti. Prisustvo supstance, njena opasna svojstva i stvarni rizik pri korištenju proizvoda nisu ista informacija.

Zato tekstovi koji bez podataka tvrde da će se kupac razboljeti čim obuče jeftinu majicu ne pomažu da se donese dobra odluka. Jednako je nepouzdano pretpostaviti da je skup proizvod siguran samo zato što mnogo košta.

Pri narednoj kupovini vrijedi zastati prije odlaska na kasu: pogledati deklaraciju, pročitati uputstvo za održavanje i pitati prodavača ono što nije jasno. Ako vas kod konkretnog artikla nešto zabrinjava, možete odustati od njega ili zatražiti dodatne informacije.

Dobar razlog za oprez jeste problem s određenim proizvodom i provjerljiv nalaz o njemu. Naziv trgovine, porijeklo prodavača ili zastrašujući naslov ne mogu zamijeniti takve podatke.