Koje lice vam izaziva najveću nelagodu? Neobičan test mađarskog psihijatra otkrit će vašu mračnu stranu
- Ponekad je dovoljan samo jedan pogled na nečije lice da osjetimo nelagodu. Ne poznajemo tu osobu, nikada s njom nismo razgovarali, a ipak nam njen pogled ili izraz djeluju neprijatno. Kod drugih lica događa se suprotno: djeluju nam blisko i prijatno, iako za to nemamo jasno objašnjenje.
Upravo je takvim reakcijama pažnju posvetio mađarski psihijatar Leopold Sondi. Njegov test s fotografijama lica i danas izaziva radoznalost, naročito na društvenim mrežama, gdje se često predstavlja kao način da otkrijemo svoju „mračnu stranu“.
Ideja zvuči primamljivo: pogledate nekoliko portreta, izaberete onaj koji vas najviše uznemirava i pročitate šta taj izbor navodno govori o vama. Ipak, između zanimljive psihološke zamisli i pouzdanog zaključka o ličnosti postoji velika razlika.
Šta je zapravo Sondijev test?
Sondijev test pripada historiji projektivnih pristupa u psihologiji. Njegova osnovna zamisao bila je da reakcije na fotografije drugih ljudi mogu pružiti uvid u nesvjesne sklonosti ispitanika.
U izvornoj proceduri koristila se zbirka od 48 fotografija, raspoređenih u više skupina. Od osobe se tražilo da među prikazanim licima odabere ona koja su joj najprijatnija i ona koja su joj najneprijatnija.
Sondi je smatrao da takvi izbori nisu slučajni. Povezivao ih je sa svojom teorijom nasljednih nagona i nesvjesnih procesa koji, prema njegovom shvatanju, utiču na naše odnose i životne odluke.
To je historijsko objašnjenje njegove metode, a ne potvrda da se nečije skrivene osobine mogu pročitati iz izbora portreta.
Od složenog postupka do internetske igre
Na društvenim mrežama najčešće se ne pojavljuje cjelovit Sondijev postupak, već njegova znatno pojednostavljena verzija.
Obično je prikazano nekoliko lica uz pitanje: „Koju osobu ne biste željeli sresti u mraku?“ ili „Koje lice vas najviše plaši?“ Ispod fotografija zatim slijede tumačenja koja izbor povezuju s različitim osobinama i emocionalnim sukobima.
Jednom izboru pripisuje se potisnuti bijes, drugom strah od gubitka kontrole, a trećem potreba za pažnjom ili teškoće u uspostavljanju bliskosti.
Takav format lako privlači pažnju. Zadatak je jednostavan, rezultat stiže odmah, a objašnjenje ostavlja utisak da govori o nečemu duboko ličnom. Međutim, internetska verzija nije pouzdana psihološka procjena.
Šta je Sondi podrazumijevao pod potisnutim osobinama?
U središtu ovakvih tumačenja nalazi se ideja da ljudi neke svoje osjećaje, potrebe ili porive teško prihvataju. Umjesto da ih otvoreno prepoznaju, mogu ih zanemarivati, skrivati ili doživljavati kao neprihvatljive.
Primjerice, osoba može teško priznavati da je ljuta jer smatra da uvijek mora biti mirna i ljubazna. Neko drugi može skrivati potrebu za podrškom jer vjeruje da mora djelovati potpuno samostalno.
Takva pitanja mogu biti korisna za razgovor o sebi. Ipak, iz toga ne slijedi da fotografija koja nam je neprijatna otkriva upravo ono što potiskujemo.
Ne postoji opravdan razlog da samo na osnovu izbora lica zaključimo da je neko agresivan, emocionalno nestabilan ili nesposoban za bliskost.
Zašto nas određeno lice može uznemiriti?
Na naš doživljaj fotografije može uticati mnogo više od samih crta lica. Važni mogu biti izraz, položaj glave, smjer pogleda, osvjetljenje i trenutak u kojem je fotografija snimljena.
Ozbiljan izraz na tamnoj, staroj fotografiji može djelovati mnogo neprijatnije nego isti izraz u običnom razgovoru. Fotografija pritom ne pokazuje glas, pokrete, način govora ni ponašanje osobe — sve ono što nam inače pomaže da nekoga doživimo potpunije.
Moguća je i lična povezanost. Neko lice može nas podsjetiti na osobu uz koju vežemo neugodno iskustvo. Sličnost ne mora biti velika: dovoljan može biti pogled, izraz obrva ili način na koji su usne stisnute.
Ponekad objašnjenje nije ni toliko složeno. Fotografija nam jednostavno djeluje neobično ili nam se ne dopada. Nema potrebe da svaka spontana reakcija postane dokaz nekog skrivenog unutrašnjeg problema.
Nelagoda nije isto što i procjena karaktera
Važno je razdvojiti osjećaj koji fotografija izaziva od zaključka o osobi na njoj.
Ako nam neko lice djeluje neprijatno, to ne znači da je ta osoba opasna, zlonamjerna ili nepoštena. Izgled nije pouzdan pokazatelj nečijeg karaktera, dijagnoze ili namjera.
Isto važi i u suprotnom smjeru. Prijatno lice ne garantuje dobrotu, iskrenost ili sigurnost.
Ovakvi testovi zato mogu postati problematični kada podstiču uvjerenje da je moguće prepoznati psihičke teškoće ili moralne osobine samo posmatranjem nečijeg lica. To je posebno osjetljivo kada se uz fotografije koriste zastarjeli ili stigmatizirajući opisi.
Zašto nam rezultati često zvuče toliko tačno?
Nakon izbora fotografije čitalac često naiđe na opis poput: „Djelujete smireno, ali u sebi nosite snažne emocije“ ili „Volite druge ljude, ali vam je ponekad potrebna samoća“.
U takvim rečenicama mnogi mogu prepoznati dio sebe. Većina ljudi je nekada prešutjela ljutnju, poželjela priznanje, osjetila nesigurnost ili pokušala ostaviti bolji utisak.
Kada je opis dovoljno širok, lako ga je povezati s vlastitim iskustvom. Možemo se prisjetiti događaja koji mu odgovaraju i manje pažnje posvetiti onome što se ne uklapa.
Zbog toga osjećaj „ovo me savršeno opisuje“ sam po sebi nije dokaz da test precizno procjenjuje ličnost.
Može li test otkriti vašu „mračnu stranu“?
Izraz „mračna strana“ privlači pažnju, ali nije precizan opis onoga što ovakva internetska igra može pokazati.
Izbor jednog portreta ne može potvrditi skrivenu agresivnost, traumu, depresiju, poremećaj ličnosti ili bilo koju drugu dijagnozu. Ne može pouzdano otkriti ni nečiji seksualni identitet, odnos prema autoritetima ili sposobnost da voli.
Također, neprijatne emocije nisu same po sebi nešto mračno. Ljutnja, zavist, strah i potreba za pažnjom mogu biti dio ljudskog iskustva. Mnogo više govori način na koji se prema tim osjećajima odnosimo i kako postupamo prema drugima.
Za razumijevanje vlastitih obrazaca korisnije je posmatrati ponašanje kroz vrijeme nego tražiti odgovor u jednom brzom izboru fotografije.
Kako ovu igru iskoristiti za razmišljanje o sebi?
Ako vam je test zanimljiv, možete ga posmatrati kao povod za radoznalost, bez prihvatanja ponuđenog rezultata kao činjenice.
Umjesto pitanja „Koju manu ovo otkriva?“, korisnije je zapitati se šta vam je konkretno privuklo pažnju. Je li to pogled, izraz lica ili atmosfera fotografije? Podsjeća li vas portret na nekoga? Da li biste ga drugačije doživjeli da je snimljen u boji ili uz osmijeh?
Možete primijetiti i koliko brzo donosite prvi sud. Da li ozbiljnost odmah povezujete s hladnoćom? Da li vam nepoznat izraz djeluje prijeteće? Koliko ste spremni promijeniti prvi utisak kada dobijete više informacija?
Takva pitanja ne postavljaju dijagnozu. Ona samo otvaraju prostor da pažljivije posmatrate vlastite reakcije i pretpostavke.
Samopoznavanje traži više od jednog izbora
Ako želite bolje razumjeti sebe, korisno je obratiti pažnju na situacije koje se ponavljaju u svakodnevnom životu.
Kako reagujete kada vam neko kaže „ne“? Možete li izraziti nezadovoljstvo bez vrijeđanja? Tražite li pomoć kada vam je potrebna? Preuzimate li previše obaveza kako biste izbjegli tuđe razočaranje?
Odgovori na takva pitanja oslanjaju se na stvarne događaje i ponašanja. Mogu pomoći da prepoznate šta vam teško pada, koje potrebe zanemarujete i šta biste željeli promijeniti.
Jedna fotografija ne može zamijeniti taj proces, ali vas radoznalost koju je izazvala može potaknuti da o sebi razmišljate konkretnije.
Šta, onda, govori lice koje ste odabrali?
Prije svega, govori da vam je baš ta fotografija u tom trenutku izazvala najviše nelagode. Razlog može biti ličan, vizuelan, prolazan ili teško objašnjiv.
Sondijev test ostaje zanimljiv dio historije psihologije, a njegove internetske verzije mogu biti zabavne. Ipak, tvrdnje da odabrano lice razotkriva skrivenu dijagnozu ili vašu pravu prirodu idu mnogo dalje od onoga što takav izbor može opravdati.
Pogledajte fotografije ako vas zanimaju i primijetite vlastitu reakciju. Samo nemojte dozvoliti da nekoliko rečenica ispod portreta postane konačna presuda o tome ko ste.
