Nikada ne poklanjajte ove stvari drugima
- Postoje pokloni koje naši stari nikada nisu davali tek tako.
Ne zato što su bili skupi.
Ne zato što su ih teško nabavljali.
Nego zato što se vjerovalo da određeni predmeti nose snažnu simboliku i da se njihovim poklanjanjem iz kuće može „iznijeti“ sreća, novac ili mir.
Jedan predmet posebno je bio na lošem glasu.
Prazan novčanik.
Ako ste ga nekome poklanjali, prema starom običaju u njemu je uvijek moralo ostati makar nešto sitnog novca.
Zašto?
Jer se vjerovalo da prazan novčanik simbolično priziva prazninu i oskudicu.
Naravno, riječ je o narodnom vjerovanju, a ne o nečemu što je naučno potvrđeno. Ipak, običaj je opstao do danas i poštuju ga čak i ljudi koji za sebe kažu da nisu praznovjerni.
Zašto se novčanik smatrao posebnim predmetom?
Novčanik nije bio samo mjesto za držanje novca.
Simbolizirao je rad, zaradu, sigurnost i sposobnost čovjeka da brine o sebi i svojoj porodici.
Zbog toga se vjerovalo da poklanjanje potpuno praznog novčanika šalje pogrešnu poruku.
Prazan novčanik predstavlja prazninu.
A naši preci nisu željeli da takav simbol prate osobu kojoj žele sreću.
Zato je nastao običaj da se prije darivanja unutra stavi novčić ili manja novčanica.
Vrijednost nije bila važna.
Bitno je bilo da novčanik ne bude prazan.
Simbolična poruka glasila je:
„Neka ti se ovaj novac umnoži i neka ti novčanik nikada ne ostane prazan.“
Nikada ne poklanjajte prazan novčanik
Prema starom vjerovanju, upravo je ovo jedna od najvećih grešaka prilikom darivanja.
Nije bilo dovoljno kupiti lijep i skup novčanik.
Ako je unutrašnjost bila potpuno prazna, smatralo se da osoba kojoj ga dajete može imati probleme sa novcem ili da će joj novac brzo „izlaziti iz ruku“.
Neki su išli i korak dalje.
Vjerovali su da osoba koja poklanja prazan novčanik na taj način simbolično predaje dio vlastitog finansijskog blagostanja drugome.
Za to, naravno, nema dokaza.
Ali običaj je toliko duboko ukorijenjen da i danas možete vidjeti ljude koji prije poklanjanja novčanika u njega obavezno stave jednu kovanicu.
Postojao je još jedan zanimljiv običaj
Novac koji se stavlja u novčanik nije se uvijek odmah trošio.
Neki su ga čuvali kao „prvi novac“ u novom novčaniku.
Smatralo se da predstavlja početak budućeg blagostanja.
Čak i ako ne vjerujete u ovakvu simboliku, gest ima lijepu poruku.
Kada nekome poklonite novčanik sa nekoliko maraka ili eura unutra, dar odmah djeluje toplije i pažljivije.
Noževi i makaze takođe su imali posebno pravilo
Novčanik nije jedini predmet oko kojeg su postojala stara upozorenja.
Noževi, makaze i drugi oštri predmeti često se nisu davali kao običan poklon.
Vjerovalo se da oštrica može simbolično „presjeći“ prijateljstvo, ljubav ili porodičnu povezanost.
Zato je postojao mali trik.
Osoba koja primi nož ili makaze davala bi darodavcu jedan sitni novčić.
Na taj način predmet više nije bio poklon, nego simbolično „kupljena“ stvar.
Prema narodnom vjerovanju, time bi se izbjegla svađa ili prekid odnosa.
Zašto su se ljudi bojali poklanjati ogledala?
Ogledalo je kroz istoriju imalo snažnu simboliku.
U mnogim kulturama povezivalo se sa dušom, identitetom i sudbinom.
Zbog toga su postojala vjerovanja da korišteno ogledalo može nositi uspomene ili energiju prethodnog vlasnika.
Posebno su se izbjegavala stara ogledala nepoznatog porijekla.
Neki ljudi i danas radije poklanjaju potpuno novo ogledalo nego ono koje je godinama bilo u njihovoj kući.
Ponovo, nema naučnih dokaza da ogledalo može prenositi bilo kakvu „energiju“, ali ovakva vjerovanja pokazuju koliko su određeni predmeti nekada imali snažno simboličko značenje.
Lični predmeti takođe se nisu davali svakome
Naši preci često su pažljivo čuvali stvari koje su dugo bile uz njih.
Nakit.
Krstiće.
Satove.
Češljeve.
Određene komade odjeće.
Porodične uspomene.
Smatralo se da ono što je godinama pripadalo jednoj osobi postaje dio njene životne priče.
Zato se takvi predmeti nisu nasumično poklanjali.
Ako su se prenosili, najčešće su išli djeci, unucima ili ljudima kojima su imali posebno značenje.
Šta se krije iza svih tih vjerovanja?
Kada se odmaknemo od praznovjerja, mnoga stara pravila imaju zanimljivu simboliku.
Novčanik predstavlja finansijsku sigurnost.
Nož može simbolizirati razdvajanje.
Ogledalo je povezano sa slikom sebe.
Porodični nakit predstavlja kontinuitet.
Zato nije čudno što su ljudi razvili rituale oko njihovog poklanjanja.
Takvi običaji nisu dokaz da će se dogoditi nešto loše ako ih ne poštujete.
Ali jesu dio kulturne tradicije koja se generacijama prenosila sa roditelja na djecu.
Najpoznatije pravilo ostalo je do danas
Ako nekome kupujete novčanik za rođendan, godišnjicu ili neku drugu priliku, možete potpuno zanemariti praznovjerje.
Ali postoji dobar razlog da ipak uradite ono što su radili naši stari.
Stavite unutra makar jedan novčić.
Ne zato što ćete time magično privući bogatstvo.
Nego zato što cijelom poklonu dajete lijepu poruku.
„Želim ti da ti ovaj novčanik nikada ne bude prazan.“
Možda je upravo zato ovaj običaj preživio toliko dugo.
A šta ako ste već poklonili prazan novčanik?
Ništa strašno.
Ne postoji razlog za strah niti dokaz da takav poklon može izazvati finansijske probleme.
Ako želite poštovati običaj, osoba koja je dobila novčanik jednostavno može staviti prvi novčić u njega i zadržati ga kao simbol sreće.
Na kraju, mnogo je važnije kako upravljamo novcem nego kako smo dobili novčanik.
Ali upravo takvi mali običaji čine poklone zanimljivijima.
Jer ponekad nije važna samo stvar koju nekome dajemo.
Važna je i poruka koja ide uz nju.
Zato se prema narodnom vjerovanju prazan novčanik nikada ne poklanja – u njega se uvijek stavlja makar jedan novčić, kako bi novi vlasnik u život krenuo sa simbolom obilja, a ne praznine.
