Kad odraslo dijete povisi glas na roditelja evo kako stručnjaci savjetuju da reagujete

  1. Trenutak kada odrasli sin ili kćerka prvi put povise glas na roditelja može biti veoma bolan. Mnogi roditelji tada osjećaju tugu, razočaranje, ljutnju ili nemoć, posebno ako su godinama gradili odnos pun brige i podrške. Ipak, stručnjaci za porodične odnose upozoravaju da način na koji se reaguje u takvoj situaciji može imati veliki utjecaj na budućnost odnosa.

Povišen ton ne mora uvijek značiti nedostatak ljubavi ili poštovanja. Ponekad je riječ o nagomilanim emocijama, nerazumijevanju ili dugotrajnoj frustraciji koja je konačno izbila na površinu. To, naravno, ne opravdava vrijeđanje ili agresivno ponašanje, ali može pomoći da se situacija sagleda iz šire perspektive.

Ne odgovarajte vikom na viku

Prva reakcija često je najteža za kontrolisati. Kada neko povisi glas na nas, prirodno je da poželimo uzvratiti istom mjerom.

Međutim, psiholozi ističu da uzvraćanje vikom gotovo nikada ne smiruje sukob. Naprotiv, razgovor vrlo brzo preraste u raspravu u kojoj obje strane prestaju slušati jedna drugu.

Ako osjetite da vas emocije preplavljuju, pokušajte napraviti kratku pauzu i mirno recite da ćete razgovor nastaviti kada se svi smire.

Postavite jasne granice

Poštovanje treba postojati u svakom odnosu, pa tako i između roditelja i odrasle djece.

Mirno možete reći:

“Spreman sam razgovarati s tobom, ali ne želim da razgovaramo dok vičeš.”

Takva rečenica jasno pokazuje da želite komunikaciju, ali ne prihvatate način na koji se ona odvija.

Pokušajte razumjeti šta stoji iza emocija

Iza povišenog glasa ponekad se kriju osjećaji koji dugo nisu bili izrečeni.

Možda se odraslo dijete osjeća neshvaćeno, možda smatra da ga roditelji i dalje tretiraju kao dijete ili već duže vrijeme nosi određenu frustraciju koju nije znalo izraziti na miran način.

To ne znači da je vikanje prihvatljivo, ali pokušaj razumijevanja može pomoći da kasniji razgovor bude mnogo konstruktivniji.

Preispitajte i vlastitu komunikaciju

Stručnjaci često naglašavaju da sukobi rijetko nastaju potpuno bez razloga.

Vrijedi se zapitati:

Da li često prekidam dijete dok govori?
Da li mu dajem prostor da izrazi svoje mišljenje?
Da li ga i dalje kritikujem zbog sitnica?
Da li ga nesvjesno posmatram kao dijete iako je odrastao?

Takva pitanja ne znače da je roditelj kriv za nastalu situaciju, nego mogu pomoći da obje strane bolje razumiju gdje je došlo do udaljavanja.

Razgovarajte kada se emocije smire

Najvažniji razgovori rijetko se vode usred svađe.

Kada se situacija smiri, pokušajte mirno započeti razgovor.

Na primjer:

“Volio bih razumjeti šta te toliko povrijedilo.”

ili

“Hajde da pokušamo razgovarati bez povišenih tonova.”

Na taj način otvarate prostor za iskreniju komunikaciju.

Ne zaboravite da su i roditelji i djeca samo ljudi

Kako djeca odrastaju, mijenja se i odnos s roditeljima.

Odrasla osoba prirodno želi više samostalnosti, pravo na vlastite odluke i osjećaj da je roditelji doživljavaju ravnopravno. S druge strane, roditeljima često nije lako prihvatiti da dijete više nije malo i da želi graditi vlastiti život.

Upravo zbog toga nesporazumi nisu rijetkost.

Kada potražiti stručnu pomoć

Ako su vikanje, vrijeđanje ili ozbiljni sukobi postali svakodnevica, možda je vrijeme da porodica potraži pomoć psihologa ili porodičnog terapeuta.

Stručna podrška može pomoći članovima porodice da nauče bolje komunicirati, izražavati emocije i rješavati konflikte bez međusobnog povređivanja.

Na kraju, važno je zapamtiti da jedan težak razgovor ne mora odrediti cijeli odnos između roditelja i odraslog djeteta. Većina porodica prije ili kasnije prolazi kroz nesuglasice, posebno kada djeca postanu samostalna i počnu donositi vlastite odluke. Ono što pravi razliku nije činjenica da je do sukoba došlo, već način na koji se on kasnije rješava.

Poštovanje, spremnost da saslušamo drugu stranu i iskrena želja da razumijemo jedni druge često su važniji od toga ko je bio u pravu. Ponekad je dovoljno nekoliko mirno izgovorenih rečenica da se obnovi povjerenje koje se u trenutku ljutnje činilo izgubljenim.

Ako su odnosi u porodici dugo narušeni ili uključuju vrijeđanje, prijetnje ili bilo koji oblik nasilja, važno je potražiti pomoć stručne osobe. Traženje podrške nije znak slabosti, već odgovoran korak ka izgradnji zdravijih odnosa i međusobnog razumijevanja.