Posle 36 godina otkrivene poslednje reči Josipa Broza Tita i prava istina o njegovoj smrti

„Umro je drug Tito“ – ove reči spikera Televizije Beograd, Miodraga Zdravkovića, odjeknule su 4. maja 1980. godine i zauvek ostale urezane u sećanje miliona ljudi širom bivše Jugoslavije. Vest o smrti predsednika koji je punih 35 godina stajao na čelu ogromne države, dočekana je sa nevericom i tugom. Tek decenijama kasnije, 2016. godine, u svojoj knjizi „Tito između života i smrti“, doktor Milomir Stanković, jedan od retkih svedoka njegovih poslednjih dana, otkrio je detalje i poslednje reči maršala.

Od čega je Tito bolovao?

Tito je u poznijim godinama imao čitav niz ozbiljnih zdravstvenih problema. Pored srčanih tegoba – hronično povišenog krvnog pritiska i ateroskleroze – patio je i od dijabetesa, koji je narušavao cirkulaciju. Najteža posledica bio je razvoj gangrene na nogama.

U januaru 1980. lekarski tim doneo je tešku odluku: amputacija leve noge bila je neophodna kako bi se zaustavilo širenje infekcije. Međutim, posle operacije njegovo stanje se dodatno pogoršalo. Ubrzo je izgubio moć govora, a zatim i svest. Do kraja života održavan je u veštačkoj komi.

„Vođe odlaze, ali njihova dela i poslednje reči ostaju da odzvanjaju kao opomena istoriji.“

Poslednje reči maršala

Doktor Milomir Stanković, tada mladi lekar dežuran uz Titov krevet, beležio je dijagnoze, terapije i prognoze. Upravo on je čuo i poslednje reči jugoslovenskog predsednika. Kada je shvatio da su mu nade i obećanja lekara propala, Tito je izustio:

👉 „Šta sve ovo treba da znači!“

Da li su te reči bile upućene lekarima, njegovim najbližima ili su odražavale osećaj nemoći pred neumitnim krajem – ostalo je tajna koju je poneo sa sobom.

Poslednji dani i sahrana

Tito je preminuo 4. maja 1980. godine, u 15.05 časova, u bolnici u Ljubljani, u svojoj 88. godini. Sutradan, njegov kovčeg je Plavim vozom prenet u Beograd, gde su mu građani odavali poslednju počast u Skupštini Jugoslavije.

Njegova sahrana bila je jedna od najvećih državnih ceremonija u 20. veku – okupila je više od 200 svetskih lidera, kraljeva, predsednika i premijera. To je bio trenutak kada je ceo svet poslednji put odavao počast jednom od najuticajnijih lidera tog vremena.

Smrt Josipa Broza Tita označila je kraj jedne epohe u kojoj je Jugoslavija igrala važnu ulogu na svetskoj sceni. Njegove poslednje reči, pune neizvesnosti i gorčine, i danas se tumače na različite načine – kao poruka lekarima, političarima ili samom vremenu koje je dolazilo. Ono što je sigurno jeste da je njegov odlazak ostavio neizbrisiv trag u istoriji i u sećanjima miliona ljudi.

„Šta sve ovo treba da znači!“ – Josip Broz Tito, poslednje reči.

Odlazak Josipa Broza Tita nije bio samo kraj jednog života, već i početak raspada jedne epohe. Njegova smrt 4. maja 1980. godine označila je trenutak u kojem se Jugoslavija, dotad snažno oslonjena na autoritet i ličnost vođe, našla pred izazovom – kako nastaviti dalje bez njega. Iako je sistem bio pažljivo građen, ubrzo se pokazalo da bez Tita nema one iste stabilnosti, niti političke snage koja je držala različite republike u zajedničkom okviru.

Titove poslednje reči – „Šta sve ovo treba da znači!“ – zvuče gotovo proročki. One se i danas tumače kao odraz zbunjenosti i razočaranja čoveka koji je ceo život vladao snažnom rukom, a na kraju je shvatio da čak ni on ne može da zaustavi neumitni tok vremena i krhkost ljudskog tela. Njegova nemoć u poslednjim trenucima, u oštrom kontrastu s decenijama moći i autoriteta, ostala je snažan simbol prolaznosti.

Sahrana, kojoj je prisustvovalo preko 200 svetskih državnika, bila je veličanstvena i nezapamćena. Tada je svet poslednji put gledao Jugoslaviju kao respektabilnu državu, a narod je osetio ponos i tugu istovremeno. Međutim, iza tog veličanstvenog oproštaja krila se surova istina – Jugoslavija je ostala bez vođe koji je bio „kamen temeljac“ njenog jedinstva.

Danas, više od četiri decenije kasnije, i dalje se vodi polemika o Titu – jedni ga pamte kao velikog državnika, drugi kao diktatora, ali ono što niko ne može osporiti jeste činjenica da je bio jedna od najuticajnijih ličnosti 20. veka. Njegova poslednja rečenica i dalje lebdi kao pitanje koje odzvanja kroz istoriju: da li se odnosila na medicinu, na politiku ili na samu sudbinu Jugoslavije?

Jedno je sigurno – Tito je otišao, ali je ostavio neizbrisiv trag u kolektivnom pamćenju naroda Balkana i sveta.