“Majka nas je ostavila u snijegu, a svatovi su došli po nju: Priča Fadila iz Konjević Polja”
Fadil Hajdarević iz Konjević Polja danas je zadovoljan i ispunjen čovjek, ali se duboko u njemu skriva sjećanje na dan kada ga je majka, zajedno s njegovom braćom i sestrom, napustila. Sjećanje na trenutak kad su ostali u snijegu, a ona je krenula prema novom životu, ostalo je duboko ukorijenjeno u njegovoj duši.
Priča Fadila Hajdarevića nije samo osobna, ona je i životna lekcija koja nas podsjeća na to koliko je život nepredvidljiv.
Fadil je običan čovjek, no njegov život nosi posebnu vrijednost. Bavi se poljoprivredom, sretan je, zadovoljan i uživa u svakodnevnim radovima jer, kako kaže, najvažnije mu je da su ljudi oko njega zdravi i sretni. Živi u skladnom braku, ima dva sina koji su uspješni i dobro zarađuju.
Međutim, njegov život nije uvijek bio tako miran. Iako sada ima svoj spokojan svijet, Fadil nikada neće zaboraviti traume iz djetinjstva, kada su ga, zajedno s njegovim bratom i sestrom, odbacili kao teret. To je učinila njihova majka koja je, nakon što je izgubila muža, pronašla novog partnera, a djecu iz prvog braka ostavila da bi krenula u novi život.
Otac Fadilu preminuo je dok je bio mlad, a majka se preudala, ostavljajući svoju djecu da se snalaze same. Kako kaže, ostala su im samo sjećanja na teško djetinjstvo, jer su ih odrasli iz obitelji majčine sestre, tetka i strina, prihvatili i brinuli o njima. Nikada nisu vidjeli majku, ona se nije raspitivala ni o njihovom zdravlju niti je dolazila da ih posjeti.
“Majka nas je jednostavno ostavila kao suvišan teret. Kad nas je ostavila u snijegu, nikada više nije pokazala nikakvu brigu prema nama. Nije nas ni kontaktirala, niti je pokušala saznati kako živimo”, kaže Fadil.
Jedan od najtežih trenutaka za njega bio je dan kada su svatovi došli po njihovu majku. Kao djeca, nisu shvatali što se događa, ali majka ih je, okrenuvši se, ostavila i otišla bez imalo grižnje savjesti.
“Mi smo bili djeca, nismo znali što to znači, ali ona nas je ostavila. U trenutku kad su svatovi došli po nju, samo nas je okrenula i otišla. Ostavila nas u snijegu, a mi nismo znali što da mislimo”, sjeća se Fadil.
Kasnije, njegova sestra, koja je bila najstarija od njih, udala se u okolini Zvornika, brat je završio školu u Bratuncu, a potom otišao u Vojvodinu, gdje je našao posao i zasnovao obitelj. Fadil danas živi mirnim životom u Konjević Polju sa suprugom, bavi se poljoprivredom i uživa u jednostavnom životu koji je izgradio, daleko od prošlih traumi.
“Živimo mirno, supruga i ja. Djeca su nam u inozemstvu, i dobro im ide. Povremeno se posjećujemo, a najviše se radujemo budućim unučadima”, kaže Fadil s osmijehom.
Iako njegov život nije bio bez teškoća, Fadil je zadovoljan. On ne traži puno, jer je osjetio što znači težak život. Iako se sjećanja na djetinjstvo ne mogu izbrisati, Fadil je naučio cijeniti ono što ima, te živi sretan život, okružen obitelji i ljubavlju.
